Danski režiser Lars fon Trir povukao se iz javnosti 2011. godine, nakon neugodne situacije izazvane njegovim šalama o nacistima na konferenciji za medije u Kanu. Sada je dao intervju “Guardianu” u kojemu govori o svojoj borbi s depresijom, zašto je počeo da pije te zašto nije uspjela režija Vagnera u Bajrojtu.
Ako neki savremeni filmski autor zaslužuje titulu enfant terriblea, onda je to bez sumnje Lars fon Trir, režiser “Dogvillea”, “Antihrista”, “Nimfomanke”, “Melanholije”... Trir je jedan od najpoznatijih režisera koji trenutno rade na svijetu, dobitnik Zlatne palme u Kanu, iz kojeg je zbog skandala protjeran 2011, kada se šalio na račun nacista i Hitlera.
Ovaj Danac u filmovima je često obrađivao svoje fragilno psihičko stanje otkrivajući se kao mučena duša koju razara depresija, a to nije prećutkivao ni u razgovorima za medije. Ali, nakon skandala u Kanu, Lars fon Trir se povukao iz javnosti te je tek nakon četiri godine dao svoje prve intervjue, među njima i onaj za britanski “Guardian”, u kojem razgovor započinje govoreći o grupi podrške za alkoholičare koju redovno posjećuje.
"Išao sam na sastanke anonimnih alkoholičara skoro svaki dan nekih šest mjeseci. Postali smo kao porodica koja se međusobno podržava u tome da ostanemo trijezni. Koristio sam svu svoju energiju ako bih ostao trijezan, ali sada moram pomalo da popijem kako bih mogao da radim. Snimanje filma težak je posao i onda čovjek popije malo više”, objašnjava Lars fon Trir svoj odnos s alkoholom i dodaje da ga koristi kako bi se izliječio od osjećaja tjeskobe.
Upitan zbog čeka se tako osjeća, Trir kaže da ga osjećaj tjeskobe prati još od djetinjstva, a onda u svom standardno provokativnom stilu konstatuje:
"Ako ste umjetnik i ako ste pijani, više ste kreativni”. Lars fon Trir otkriva kako se bavi meditacijom, ali i pije tablete kako bi mogao da se nosi sa svojim psihičkim problemima te da mu je potrebna psihijatrijska pomoć da bi funkcionisao.
Prisjetio se i snimanja “Dancer in the Dark” s Bjork, tokom kojeg je stano plakao, “a ona je htjela da pobjegne”. Morao je, kako kaže, nagovarati da ne odustane od snimanja.
"Ona je jedna od najboljih glumica s kojom sam radio”, zaključuje kontroverzni Trir.
Svoje filmove opisuje kao 'različite od onoga što ljudi žele da gledaju, što je dobro', a osvrće se i na političku situaciju u Danskoj:
"Ovdje ima dosta ekstremno desničarski nastrojenih ljudi čiji je cilj da provociraju i ponižavaju muslimane. Politička situacija drugačija je nego u Francuskoj s obzirom na to da je tamo napadnut 'Charlie Hebdo' koji je ljevičarski list”, komntariše reditelj. Važnost seksa u svojim filmovima Trir objašnjava činjenicom da on priču čini stvarnom, ali se i šali da je “porijeklom iz porodice nudista”.
U “Nimfomanki” je “seks učinjen što realnijim koristeći porno dublove i vizuelne efekte”, a za snimanje se pripremao čitajući Dostojevskog. Sada Trir, kako kaže, čita “Anu Karenjinu” Lava Tolstoja, a među favorite još ubraja Džojsa i Prusta.
"Neke od stvari koje pisci koriste u knjigama uspio sam da prevedem u film”, smatra reditelj.
"Prsten Nibelunga" kao konstantno kreativno iskušenje
Fon Trir ne može da zamisli svoj film u kojem bi glavni lik bio muškarac, jer je “bliži svojoj femininoj strani”, a i veliki je fan Karla Drejera koji je “u svim svojim filmovima imao ženske glavne likove”.
Korištenje Vagnerove muzike u novijim filmovima pripisuje uticaju Kjubrika te svom neuspjelom pokušaju da “Prsten Nibelunga” postavi u Bajrojtu na pozorišnoj sceni:
"Trebao sam režirati 'Prsten' prije nekih 15 godina i radio sam na tome oko dvije godine. Ali se porodica Vagner konstantno svađala, a čuo sam od ljudi da su imali običaj da privuku režisere tako što u početku pristaju na sve pa kasnije kažu da to ipak ne može. Razgovarao sam s njima i postalo je jasno da stvari neće funkcionisati. Već godinama sam htio da režiram 'Prsten Nibelunga' u Bajrojtu ali nije uspjelo. I dalje mi je to kreativno iskušenje”, ističe Lars fon Trir.
Bonus video:
