Radovan B. Krivokapić, prema mišljenju Dušana Govedarice, ušao je u veliku antologiju zavičajnih crnogorskih pisaca. U to su se mogli uvjeriti svi oni koji su prisustvovali autorskoj večeri pisca, ali i sudije u penziji, čovjeka koji je od 2000.godine objavio četiri knjige zavičajnih priča i priča iz sudnice – "Nemoj taj kamen dirat", "Dlanom o dlan", "Bjekstvo od ljubavi" i "Serdareva snaha".
Kristina Radović je podsjetila da je Krivokapić upravo pričama “inspirisanim istinitim događajima, a izbrušenim umjetnikovom imaginacijom” zaslužio nagradu “Zaloga”, koja se od 1984.godine dodjeljuje za umjetničko viđenje zavičaja u prozi i poeziji.
“Knjiga je čovjek jer je on piše, a čovjek je knjiga ako je pročitamo. Radovan, gorki lirik i pamtiša, je u ozbiljnim godinama, kao plemeniti zavičajac, objavio četiri knjige priča. Počeo je sa ‘Nemoj taj kamen dirat’, knjigom čiji naslov zvuči otmeno, đavolski prijeteće kada treba, a i nježno domaćinski, očinski dobronamjerno kada treba”, kazao je Govedarica.
Bogić Rakočević, književnik i književni kritičar, kazao je da se Krivokapićevo pripovjedanje oslanja na tradicionalne crnogorske vrijednosti koje “nepovratno nestaju pred snažnim uplivom globalnih civilizacijskih elemenata oličenih prije svega u novim sredstvima komunikacije”.
“Danas smo sve više oslonjeni na internet i sve manje pričamo između sebe. Zato je jako važan svaki autentični topos i pokušaj očuvanja određenih specifičnosti jedne male društvene zajednice kakva je naša”, kazao je Rakočević.
Sjedinjujući sudsku praksu i zavičajne motive Krivokapić pričama daje “bajkovit” prizvuk iako su sve one istinite i duboko životne, otkrivajući, kako reče Rakočević, bivše ili svjetove na zalasku, grabeći poslednje fragmente jednog svijeta u nestajanju.
“Priče Krivokapića možemo svrstati u neveliki korpus srodne litarature na čijem su čelu ‘Primjeri čojstva i junaštva’ Marka Miljanova. I Krivokapić nam u svojim pričama kazuje koliko ljudi mogu biti mali u svojoj prividnoj pobjedi i veliki u svom izglednom porazu, kako se humanost manifestuje u različitim oblicima, kako ljudi postaju krivi, grešni zbog iracionalnog moralisanja”, istakao je Rakočević.
Autor je kazao da mu je u pričama istina bila glavna odrednica, što je i logično, s obzirom na posao kojim se bavio i da se trudio da pišući priče ostavi “stope na kamenu” i trag o zavičaju.
“Ko zavičaja nema možda nema ni mostova kojima se stiže do sebe. Zavičaj je predio intime, objektivnost gdje se sve može naći, on je mali univerzum. Biblijska mudrost kaže da je čovjek koji nema zavičaja ptica bez gnijezda”, kazao je Krivokapić.
Glumac Miro Nikolić pročitao je nekoliko priča iz knjige “Nemoj taj kamen dirat”, a organizazator večeri bila je književna zajednica „Vladimir Mijušković" i JU "Zahumlje" u okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću.
Bonus video:
