Mnogim piscima koji teže stvaranju djela epske snage sigurno ne bi smetalo da pišu kao Lav Nikolajevič Tolstoj. Ali, mogu li ti pisci pisati kao onaj kome se dive, a da ne žive kao on? Biografije otkrivaju mnogo činjenica o tome kako je autor besmrtnih romana, kao što su “Rat i mir” i “Ana Karenjina” proveo 82 godine života, ali niko ne objašnjava kako se Lav Tolstoj borio da živi kao Lav Tolstoj.
“Moram da se naviknem na ideju, jednom za svagda, da sam izuzetno ljudsko biće”, napisao je on 1853. godine, u 25. godini, ističući da “nisam sreo nijednog čovjeka koji je moralno dobar kao sam ja, ili spreman da žrtvuje sve za svoj ideal, kao ja”.
Očigledno, pretjerana skromnost nije se računala među mane Tolstoja. Sedam godina prije nego što ovo izjavio, on je već bio predvidio za sebe život pun vrline i marljivosti, izlažući ono što je nazvao svojim “pravilima života” možda i proričući svoje traganje za rigorozno vjerskim načinom života bez vjerovanja u neko više biće.
Evo nekih od tih pravila, kojaje pisac odredio sebi:
- Probuditi se u pet sati ujutro
- Ići u krevet najkasnije u deset sati naveče
- Dozvoljeno je dva sata spavanja tokom dana
- Jesti umjereno
- Izbjegavati slatkiše
- Sat vremena šetnje svaki dan
- Posjetiti bordel samo dva puta mjesečno
- Voljeti one kojima bih mogao biti na usluzi
- Zanemariti javno mnjenje koje nije zasnovano na razumu
- Raditi samo jednu stvar u jednom trenutku
- Ne dozvoliti uzlete mašte, osim ako je potrebno.
Ovom spisku pravila koje je Tolstoj sastavio u osvit svoje zrelosti, od kojih većina koja ne bi izgledala deplasirano ni u XXI vijeku, pisac je kasnije dodao i ovo:
- Nikada ne pokazivati emocije
- Prestati brinuti o tome šta drugi ljudi misle o tebi
- Raditi dobre stvari neupadljivo
- Čuvati se žena
- Suzbijati požudu radeći naporno
- Pomoći onima koji imaju manje sreće od tebe.
Čak i ako niste pročitali mnogo o životu Tolstoja, možete osjetiti u nekim od njegovih opštih principa dokaz borbe protiv pojedinih impulsa: na primjer, kako njegov limit na dvije posjete bordelu mjesečno postaje mnogo stroža i mnogo manje realna zabrana žena u potpunosti. Ali možda njegova tehnika napornog rada, koliko god da je dobro ili loše potiskivala požudu (čovjek je bio otac četrnaestoro djece, uostalom), koristila mu je na kraju, s obzirom na ogromana i (često bukvalno) težak opus koji je ostavio iza sebe.
“Kakav jaz između 'pravila života' i života samog života”, konstatuje Tolstojev biograf Henri Trojat. Ali, koliko god se u knjigama može naći o životu pisca, na kraju, do autora nam je stalo ne zbog toga kako žive, već zbog načina na koji pišu. Mladi Tolstoj je to znao, vrlo rano je sebe vidio kao “istinskog čovjeka od pera”, i ubrzo je svojim “Pravilima života” dodao ništa manje kategorička “Pravila pisanja”: Kada kritikujete svoj rad, uvijek se stavite u poziciju najograničenijeg čitaoca, koji je u potrazi samo za zabavom u knjizi: Najinteresantniji knjige su one u kojima autor pretvara da krije svoje mišljenje i ipak mu ostaje vjeran.
Bonus video:
