Neki od najvećih svjetskih književnika odslužili su zatvorske kazne, a to iskustvo obično je jako uticalo na njihov kasniji rad. Priče o njihovom iskupljenju, recidivu, hrabrosti u suočavanju s beznađem i očajem ni danas ne prestaju da intrigiraju čitaoce.
Francuski klasik, pisac, filozof i istoričar Volter odslužio je 11 mjeseci zatvorske kazne u ozloglašenoj tvrđavi Bastilji, zbog satire kojom je uvrijedio regenta Filipa Orleanskog. U tamnici je napisao tragediju “Oedipe”, a već prvo izvođenje učinilo ga je popularnim. Autorovo zatočeništvo stavilo je i oštar naglasak na javno primjećivanje političke opresije i cenzure. U kasnim 1940-im i ranim 1950-im, ruski nobelovac Aleksandar Solženjicin proveo je deceniju u zatvoru zato što je pronađena njegova privatna prepiska u kojoj je kritikovao sovjetsku vladu. Neki od najvećih svjetskih književnika odslužili su zatvorske kazne. Priče o njihovom iskupljenju, recidivu, hrabrosti u suočavanju s beznađem i očajem ni danas ne prestaju da intrigiraju čitaoce koji su uvučeni u njihova djela intenzitetom stila i sadržaja.
Tokom drugog boravka u zatvoru , Servantes je započeo “Don Kihota”
Oskar Vajld, autor klasika “Važno je zvati se Ernest” i “Slika Dorijana Greja” podnio je tužbu za klevetu protiv oca svog ljubavnika, koji ga je prokazao zbog upuštanja u homoseksualne odnose. Taj potez mu se obio o glavu, naime, nakon što je povukao tužbu, uhapšen je i optužen za sodomiju i “nakazno ponašanje”, te je osuđen na dvije godine zatvora i teškog rada. Tokom boravka u zatvoru napisao je poslanicu “De Profundis”, koja prati njegov duhovni rast za vrijeme zatočeništva.
Poreznik Migel de Servantes bio je zatvoren najmanje u dva navrata zbog fiskalnih nepravilnosti. Tokom drugog boravka u zatvoru započeo je svoje monumentalno remek-djelo “Don Kihot”, čiji je prvi dio objavljen 1605.
Optužen za javno čitanje i distribuciju kritičkih eseja protiv tadašnje vladajuće strukture, Fjodor Dostojevski osuđen je na smrt te je izveden na inscenirano strijeljanje. Pročitana mu je smrtna presuda i dok je s povezom na očima očekivao plotun streljačkog voda, došlo je “carsko pomilovanje” kojim je pomilovan i osuđen na sibirsku robiju i progonstvo. Tokom boravka u zatvoru zdravlje mu se jako pogoršalo, a novu snagu pronašao je u hršćanstvu i ideološkoj preobrazbi. U Sibiru je napisao “Priče iz podzemlja”, koje mnogi smatraju njegovim najboljim egzistencijalističkim uratkom.
Za kaznu zbog širenja opozicionih političkih pamfleta, autor romana “Robinzon Kruso” i “Mol Flanders” Danijel Defo, osuđen je na neodređeni vremenski termin boravka u londonskom zatvoru Njugejt. Takođe je proveo tri dana “izložen” na javnom stubu srama. Legenda kaže da su umjesto trulih jaja i mrtvih životinja (što je bila tadašnja uobičajena narodna 'razbibriga' uključena u javno ponižavanje) stanovnici Londona prema njemu bacali cvijeće, nakon što je pročitao svoju pjesmu “Hymn to the Pillory”.
Trideset dana zatvora - dragocjeno iskustvo za Džeka Londona
Američki književnik Džek London, autor romana “Zov divljine” i “Bijeli očnjak”, svojim radom uticao je na brojne pisce, uključujući i Ernesta Hemingveja.
Bio je samouk, a u mladosti je radio kao raznosač leda, prodavač novina, mornar, radnik u fabrici. Često je putovao i posjećivao gradove u bijednim izdanjima i spavao na ulicama, te je u jednom trenutku priveden i optužen za skitnju.
U svojoj knjizi “The Road” iz 1907. London je opisao suđenje. “Sudski službenik me predstavio sucu: “Poštovani sudija, skitnica”, i prije nego što sam izustio riječ, sudija je rekao: “30 dana zatvora”. Počeo sam protestovati, ali sudija je već prozivao sljedećeg beskućnika”, napisao je. Tih 30 dana zatvora bili su dragocjena inspiracija književniku, koja je transformisala njegov pristup u svim budućim djelima.
Bonus video:
