Neki od najvećih svjetskih književnika odslužili su zatvorske kazne, a to iskustvo obično je jako uticalo na njihov kasniji rad. Priče o njihovom iskupljenju, recidivu, hrabrosti u suočavanju s beznađem i očajem ni danas ne prestaju da intrigiraju čitaoce.
Francuski klasik, pisac, filozof i istoričar Volter odslužio je 11 mjeseci zatvorske kazne u ozloglašenoj tvrđavi Bastilji, zbog satire kojom je uvrijedio regenta Filipa Orleanskog. U tamnici je napisao tragediju “Oedipe”, a već prvo izvođenje učinilo ga je popularnim. Autorovo zatočeništvo stavilo je i oštar naglasak na javno primjećivanje političke opresije i cenzure. U kasnim 1940-im i ranim 1950-im, ruski nobelovac Aleksandar Solženjicin proveo je deceniju u zatvoru zato što je pronađena njegova privatna prepiska u kojoj je kritikovao sovjetsku vladu. Neki od najvećih svjetskih književnika odslužili su zatvorske kazne. Priče o njihovom iskupljenju, recidivu, hrabrosti u suočavanju s beznađem i očajem ni danas ne prestaju da intrigiraju čitaoce koji su uvučeni u njihova djela intenzitetom stila i sadržaja.
Oskar Vajld, autor klasika “Važno je zvati se Ernest” i “Slika Dorijana Greja” podnio je tužbu za klevetu protiv oca svog ljubavnika, koji ga je prokazao zbog upuštanja u homoseksualne odnose. Taj potez mu se obio o glavu, naime, nakon što je povukao tužbu, uhapšen je i optužen za sodomiju i “nakazno ponašanje”, te je osuđen na dvije godine zatvora i teškog rada. Tokom boravka u zatvoru napisao je poslanicu “De Profundis”, koja prati njegov duhovni rast za vrijeme zatočeništva.
Poreznik Migel de Servantes bio je zatvoren najmanje u dva navrata zbog fiskalnih nepravilnosti. Tokom drugog boravka u zatvoru započeo je svoje monumentalno remek-djelo “Don Kihot”, čiji je prvi dio objavljen 1605.
Optužen za javno čitanje i distribuciju kritičkih eseja protiv tadašnje vladajuće strukture, Fjodor Dostojevski osuđen je na smrt te je izveden na inscenirano strijeljanje. Pročitana mu je smrtna presuda i dok je s povezom na očima očekivao plotun streljačkog voda, došlo je “carsko pomilovanje” kojim je pomilovan i osuđen na sibirsku robiju i progonstvo. Tokom boravka u zatvoru zdravlje mu se jako pogoršalo, a novu snagu pronašao je u hršćanstvu i ideološkoj preobrazbi. U Sibiru je napisao “Priče iz podzemlja”, koje mnogi smatraju njegovim najboljim egzistencijalističkim uratkom.
Za kaznu zbog širenja opozicionih političkih pamfleta, autor romana “Robinzon Kruso” i “Mol Flanders” Danijel Defo, osuđen je na neodređeni vremenski termin boravka u londonskom zatvoru Njugejt.
Takođe je proveo tri dana “izložen” na javnom stubu srama. Legenda kaže da su umjesto trulih jaja i mrtvih životinja (što je bila tadašnja uobičajena narodna 'razbibriga' uključena u javno ponižavanje) stanovnici Londona prema njemu bacali cvijeće, nakon što je pročitao svoju pjesmu “Hymn to the Pillory”.
Trideset dana zatvora, dragocjeno iskustvo za Džeka Londona
Američki književnik Džek London, autor romana “Zov divljine” i “Bijeli očnjak”, svojim radom uticao je na brojne pisce, uključujući i Ernesta Hemingveja. Bio je samouk, a u mladosti je radio kao raznosač leda, prodavač novina, mornar, radnik u fabrici.
Često je putovao i posjećivao gradove u bijednim izdanjima i spavao na ulicama, te je u jednom trenutku priveden i optužen za skitnju.
U svojoj knjizi “The Road” iz 1907. London je opisao suđenje.
“Sudski službenik me predstavio sucu: “Poštovani sudija, skitnica”, i prije nego što sam izustio riječ, sudija je rekao: “30 dana zatvora”. Počeo sam protestovati, ali sudija je već prozivao sljedećeg beskućnika”, napisao je. Tih 30 dana zatvora bili su dragocjena inspiracija književniku, koja je transformisala njegov pristup u svim budućim djelima.
Bonus video:
