Gorica Vujisić, šefica prave službe CKB, izjavila je da nikada nije bila član kreditnog odbora, niti kreditnog komiteta, niti je potpisala ni jednu odluku o dodjeli odluku kojom se odobrava kredit.
„Tužilac u optužnici ističe da je po osnovu odobrenih šest kredita nastala šteta za CKB u iznosu oko sedam miliona eura, ali to nije dokazano, niti je nastala šteta. Šta je za štetom pričinjena budžetu Crne Gore, približno koliko i ovo što se navodi u optužnici, koja je nastala za one optužnice koje su za rezultat imale oslobađajuće presude suda, i bile potvrđene, a radi se o isplaćenim naknadama za neosnovano lišenje slobode“, zapitala je u svojoj odbrani okrivljena Vujisić. Ona je pred sudijom Anom Vuković u Višem sudu u Podgorici, odbacila navode optužnice.
„Nijesam bila član ni jednog organa CKB koji je imao dodir sa odobravanjem kredita. Nikada nisam podigla ruku ni za ni protiv zahtjeva za kredit, jer to nije bio moj posao. Komitet za upravcljanje kreditnim rizikom je donosio odluku o kreditima, a ja sam na tim sjednicama vdila zapisnike. Moj potpis zunači samo da je ugovor o kreditu u skladu sa zakonom o bankama. Netačni su navodi optužnice da u krediti odobrenui bez sredstava obezbjeđenja, jer ni u jednoj odluci to ne piše, već da je odobren uz obezbjeđenje. Prvo se donosi odluka o kreditu, pa ugovor o kreditu i zatim ugovor o sredstvima obezbjeđenja kredita, odnosno zakključuje se ugovor o hipoteci. Pravna služba, čiji sam bila šef, nikada nije odlučivala koja će se hipoteka uzeti, već kreditni referenti“, zaključila je optužena Vujisić.
Odbacujući navode optužnice da je kriv zbog davanja kredita firmama „Dafin Luksemburg“ i „Kataro Investment“ u iznosu od 2.100.000 eura, okrivljeni Veliša Radunović, direktor sektora za kreditranje malih i srednjih preduzeća u CKB, kazao je da su oba ova kredita bila obezbijeđena namjenskim depozitom, ali da nije njegova odgovornost što te garancije nijesu bile realizovane.
„Nisam od bilo koga obaviješten od bilo koga da su postojali problemi u vezi otplate kredita. Odobravanjem kredita i zaključenjem ugovora o kreditu, ne znači da su se stekli uslovi da se realizuje kredit, odnosno da se isplati novac, sve dok klijent ne pribavi sredstva obezbjeđenja, a to je ovlašćenje za naplatu sa računa, mjenično ovlašćenje i ugovor o namjenskom depozitu. Dok to ne pribavi, odluka o kreditu je mrtvo slovo na papiru. Ja nisam bi ovlašćen da ispred banke potpisujem ugovore o kreditima, već sam ih parafirao, i to je bilo internog karaktera. To znači saamo da sam se upoznao sa sadržinom odobravanja kredita. Moj paraf je internog karaktera i nije imao ovlašćenje da odobri kredit. Zašto je kredit isplaćen bez sredstava obezbjeđenja, to sam saznao od Jelene Dubak – Bulatović, kreditnog referenta. Rekla mi je sve instrukcije oko isplate kredita dobila od Bose Tatar“, kazao je Radunović. Objasnio je da kada je u avgustu 2007, došao da radi u CKB, nije zatekao nikakve pisane procedure, već da je postojala neformalna podjela na VIP klijente i mala i srednja preduzeća, i da je top menadžment pregovarao, dogovarao, ugovarao i realizovao kredite za VIP klijente. Kao direktor za mala i srednja preduzeća, dodaao je, da nikada nije dobio zahtjeve za odobravanje kredita „Dafin“ i Kataro“. Radunović je naveo da je njegova uloga na sjednici kreditnog odbora, bila samo kao predlagač za odobravanje kredita za mala i srednja preduzeća, ali da nije donosio odluku.
„Definitivno, da li će neki kredit biti odobren zavisi od mišljenja direktora Komiteta za upravljanje kreditnim rizikom Miloša Vukovića. Ako on kaže, ne, onda nema kredita“, tvrdi okrivljeni. Objasnio je da su firme Dafin i Kataro povezane sa „Pro vladeks“ firmom Vladana Vujovića, te da je svakako Pro vladeks imala status VIP.
„CKB je bila izložena zbog njegovog duga od oko 30 miliona eura, što je pokazatelj njegovog VIP statusa, i da se radilo o utabanoj stazi povjerenja, i ti svi krediti su isplaćeni, i CKB je imala benefite od Pro vladeksa u finansijskom smislu“, tvrdi Radunović.
Okrivljena Bosa Tatar odbacila je Radunovićevu odbranu da nije bio pisanih procedura o odobravanju kredita, već suprotno, jer u izvještaju Narodne banke Crne Gore je navedeno da su postojale interne kreditne procedue. Dodala je da nikada nije imala dogovor i susret sa predstavnicima firmi Dafin i Kataro, a za 12 godina rada u CKB nikada je nije nazvao VIP klijent Vladan Vujović, niti je posjećivao u banci.
„Ne poznajem ko su Denis Mandić, niti Damir Mandić, niti Jelušića, a za Vujovića sam čula kao klijenta. Nije tačno da sam ja kao predsjedavajući kreditnog odbora, sama donosila odluku o odobravanju kredita, kako kaže Radunović, već su sve odluke donijet konsenzusom“, istakla je ona. Radunović je ponovio da je njen glas o odobravanju kredita bio odlučujući, te da su to njegova saznanja od kreditnog referenta Jelene Dubak – Bulatović.
Optužnica je podignuta protiv nekadašnje generalne direktorice CKB-a Milke Ljumović, bivšeg člana Odbora direktora Bose Tatar i službenika banke Jelice Petričević, Dubravke Pavićević, Veliše Radunovića i Gorice Vujisić. Optuženima se na teret stavlja da su odobravali kredite i davali garancije firmama - 'Dafin' iz Luksemburga, 'Cattaro Investments', 'Acapulco' iz Podgorice, 'Trade Čavor' iz Kotora, 'Holder Broker diler' iz Podgorice, 'Ocean Gold', bez bilo kakvih sredstava obezbjeđenja i bez garancija.
Suđenje se nastavlja 18. Marta.
OTP platila 300.000 eura, i pored zabrane Privrednog suda Jelica Petričević, kazala je da je optužnica tendenciozna i zlonamjerna, kako u ovom, tako i u predmetu Košljun, te da je tužilac od nje zahtijevao određene radnje, ali da to ona nije prihvatila.
„Nisam bila član kreditnog odbora i nisam učestvovala u dodjeli kredita. U februaru 2005, je zaključen ugovor za kredit sa Akapulkom vlasništvo Gojka Krstovića, pa je bespredmetno tvrditi da sam ja kao akcionar, sa akcionarima Tatar i Milkom Ljumović, nanijela štetu CKB, da bi probavili korist ovoj firmi. Garancija je data za Akapulko, koji je od ino-dobavljača dobio banane - pokvarenu robu koja nije za ljudsku ishranu, pa je CKB platila. Postojala je odluka Privrednog suda u Podgorici, koja je zabranjivala CKB da isplati garanciju ino firmi San Francisko, sve do okončanja sudskog spora u Torinu između ove dvije firme. Prekršena je odluka našeg suda i pored zabrane, OTP je platio 300.000 eura, 05. 01. 2009, tako što je garanciju pretvorila u kredit. U ovom slučaju ne može se OTP javljati kao oštećena jer te 2005, jer još nije tada nije kupila CKB. Ja ne vidim kako OTP može biti oštećena, jer su oni svoja potraživanja prodali OTP faktoringu“, kazala je Petričević.
Dodala je da nije tačna tvrdnja iz optužnice, jer ona nije izdala garanciju za Akapulko, jer ona kao direktor za domaći platni promet i likvidnost, nije imala dodira sa davanjem kredita i garancijama.
Bonus video:
