Nikšić je između dva svjetska rata bio stjecište intelektualaca, umjetnika i književnika, bio grad koji je smatran nekom vrstom regionalnog centra intelektualnog otpora represivnom režimu Kraljevine Jugoslavije, ponižavanju i poništavanju Crne Gore. Među ondašnjim nikšićkim umjetnicima bio je jedno vrijeme i bard hrvatske poezije, proslavljeni boem Avgustin Tin Ujević, kazao je publicista Vlatko Simunović na književnoj večeri koju je u gradu pod Trebjesom organizovao Pavle Goranović.
Veče pod nazivom “Nikšić i Tin Ujević“ održano je u okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću, a u organizaciji JU “Zahumlje”.
Simunović smatra da je daleke 1932, kada je u Nikšiću objavljena knjiga “Auto na korzu” Ujevića privukla “živa, ili bar od mnogih drugih sredina življa kulturna atmosfera koja je međuratni Nikšić izdvajala po intelektualnim potencijalima“, a da zahvaljujući Stojanu Ceroviću i braći Kavaja, pored “sarajevske“, “splitske“ i “zagrebačke“ zaostavštine, postoji i “nikšićka“.
“Štampajući mu knjigu prihvatila ga je ovdašnja intelektualna elita. To je pouzdan znak njene intelektualne zrelosti i širine njenih duhovnih horizonata. Nikšić se te 1932. s 'Autom na korzu' legitimisao kao grad mudrih ljudi koji ljudima i knjigama sude estetski i etički“, kazao je Simunović.
Prema njegovim riječima u Nikšiću, gradu koji boemiji tradicionalno garantuje pravo građanstva i gdje su lične patnje, bol, misao i individualna tragika uvijek bili na cijeni, Ujević je bio revolucionarni pjesnik. “Nijesu se te 1932. godine Tin Ujević i grad Nikšić slučajno sreli. Prvu monografsku studiju o bardu hrvatskog pjesništva nije napisao Hrvat. Nju potpisuje Crnogorac, filozof i pjesnik Vujadin Jokić“, kazao je Simunović. A Jokića, urednika časopisa “Književna kritika“ i utemeljivača katedre za filozofiju u Nikšiću, i Pavla Goranovića, kazao je Simunović, vezuju logika umjetničkog stvaranja, umjetničko određenje čovjeka, filozofija jezika, dometi i mogućnosti komparativne estetike,mogućnosti estetike i Tin Ujević.
“Nije slučajno Pavle Goranović napisao knjigu 'Tin Ujević i Crna Gora'. Velike teme čekaju velike ljude., zaključio je Simunović.
Medijator večeri o Tinu Ujeviću bio je glumac Sreto Mitrović.
Crna Gora i Nikšić kao pouzdano kulturno utočište
Goranović je knjigu o Ujeviću, u kojoj se nalaze skoro svi tekstovi o pjesniku crnogorskih autora objavljenih između 1929. i 2006. godine, Ujevićevi radovi objavljeni u crnogorskim časopisima, kao i hronologija njegovih odnosa sa Crnom Gorom i Nikšićem, objavio 2008.
“Ujević je zanimljiv crnogorskoj književnoj i kulturnoj javnosti još za vrijeme Kraljevine Crne Gore kada je tražio stipendiju za svoje književno djelovanje i istu dobio u iznosu od 200 franaka. Desetak godina kasnije Crna Gora i Nikšić su mu pružili pouzdano kulturno utočište, dom za objavljivanje, ali nažalost ne i dom za boravak“, kazao je Goranović. Istakao je da je knjiga “Auto na korzu“ predstavljala prekretnicu u Ujevićevom dotadašnjem “pjevanju“ i donijela drugačiji osvrt na njegovu poeziju na koju su, do tada, mnogi sumnjičavo gledali.
Prvo reprint izdanje knjige “Auto na korzu“ objavio je prof. Slobodan Vujačić na desetogodišnjicu Nikšićkih književnih susreta, 1978. godine.
Bonus video:
