Prije punih dvadeset godina, film "Hakeri" Jana Softlija je publici približio zloupotrebu računara. Iako je takvih pokušaja bilo i ranije ("Ratne igre", "Njuškala"), Janov film se razlikovao po tome što fokus nije bio samo na tinejdžerskoj romantici, već i na hakerskoj potkulturi. Iako će konačnu riječ na ovom polju dati "Matriks", Softli je uspio da kroz muziku, stil oblačenja i socijalnu komponentu uhvati duh onoga što ljude privlači takvim aktivnostima. U međuvremenu se zavisnost od tehnologije povećala, što je ujedno dalo i veću moć onima koji je kontrolišu. Kako to izgleda danas, pokušao je da dočara Majkl Man u filmu "Haker".
Nepoznati haker upada u bezbjedonosni sistem nuklearne elektrane u Hong Kongu i izaziva havariju. Kako bi se počinilac zločina priveo pravdi, Kinezi i Amerikanci formiraju zajedničku ekipu. Vođa kineskog tima, Davai (Veng Lihom), zahtjeva da se ekipi pridruži haker Nik Hatavej (Kris Hemsvort), koji izdržava zatvorsku kaznu u Americi. Ubrzo se Nik zaljubi u Davaijevu sestru Lijen (Teng Vej), čime postaje ranjiviji.
Majkl Man ("Majami Vajs", "Kolateral") je kao stručnog konsultanta prilikom snimanja uposlio jednog od najpoznatijih hakera svih vremena, Kevina Pulsena. Zbog toga će oni koji poznaju operativni sistem Linuks lako prepoznati komande koje Nik kuca, iako od filma ne treba očekivati čuda u tom pogledu. Ponekad se pretjeruje, pa se nedopustivo mnogo vremena troši na animiran put bitova magistralama, što će gledaoce prije asocirati na nitro punjenje iz "Paklenih ulica", nego na zloupotrebu mreže. Ovdje je Man trebao da uči od Softlija koji je tokom uvodne špice "Hakera" (1995) grad efektno i razumljivo pretvorio u matičnu ploču, solitere u komponente, a ulice u magistrale. Kod Mana transformacija ne postoji već animacija počinje odjednom, zbog čega će tehnički nepotkovan gledalac imati problem da shvati o čemu se tu, zapravo radi.
Sa druge strane, Man je svjestan istorijskog trenutka u kome djelo nastaje. Tako je očigledna inspiracija za incident u nuklearnoj elektrani afera Stuksnet. Naime, prije šest godina, usred prozapadne paranoje oko iranskog nuklearnog programa, došlo je do incidenata na elektrani u Natanzu. Kasnija analiza je pokazala da su izrealska i američka tajna služba napisale program koji je ciljno napadao Simensovu opremu, što je upravo ona koja se koristila u iranskoj nuklearci. Ovo je moglo da dovede do totalne ekološke katastrofe, ali je srećom samo izazvalo zastoj u razvoju nuklearnog programa, čemu je dodatno pripomoglo i ubijanje četiri iranska fizičara od 2007. do 2011. godine. Pored toga, očigledna inspiracija za drugu polovinu filma je bila i afera Snouden koji je svijetu obznanio totalni nadzor svih telefonskih i internet komunikacija od strane američkih i britanskih tajnih službi.
Međutim, to ne znači da je "Haker" dobro osmišljen. U stvari, da su scenaristi Man i Morgan Fol na razvoju likova poradili koliko na tehnikalijama, krajnji rezultat bi sigurno bio bolji. Veza između Nika i Lijen je usiljena i prebrzo postaje ozbiljna. Kada međunarodna banda puca na naše junake heklerima, oni se sakriju iza reklame koja ne propušta metke, pa se nameće zaključak da u Šangaju ulične znakove prave od kevlara. Vrhunac besmisla je scena u kojoj programer treba da se naoruža. Za razliku od većine ljudi koji bi uzeli bombu, pištolj ili nož, Nik kao ultimativno oružje inženjera bira šrafciger. Nažalost, gledaoci neće saznati najzanimljivije, odnosno da li je više smrtonosan običan ili krstasti.
I pored Manove estetike koja se očitava u detaljima kao što su odjek metaka u tunelu, upadljivo odsustvo muzike, te realizam (odnosno hiperrealizam) u praćenju leta helikoptera, krajnji rezultat je razvučeno djelo u kome smrtno ozbiljni junaci bezglavo idu od jedne do druge akcione sekvence i povremeno naiđu na grupu bitova koji rade to isto. Sve što na kraju ostaje je nada da će Man u sljedećem filmu jurnjavi uspjeti da pridoda smisao.
Bonus video:
