Da li ste se ikada zapitali da li je davno, mnogo prije nas, postojao test trudnoće?
Hajde da uključimo vremeplov i odbacimo se na 1350 godina prije „bezgrešnog“ začeća.
Test za otkrivanje trudnoće, koliko se danas zna, seže daleko u prošlost, u 1350. godinu prije nove ere. Postoji rastumačen egipatski papirus koji opisuje jednostavan, a ispostaviće se kasnije, i efikasan test trudnoće. Prema pomenutom opisu, žena bi trebalo istovremeno da mokri na sjemenje pšenice i ječma. Ako nikne (uslovno nikne; nabubri, primi se i slično) ječam, nosi muško dijete, ako nikne pšenica nosi žensko dijete. Ako ne niknu ni pšenica ni ječam onda nije trudna.
Godine 1963. neko se sjetio da ovaj test stavi na provjeru i pokazalo se da nije prosto gatanje u pitanju. U 70 odsto slučajeva, urin trudnih žena podstakao je rast sjemenja.
U srednjem vijeku ovaj "zalivajući" metod zamijenjen je proučavanjem boje urina – ali reakcija alkohola u vinu i proitena iz mokraće nije dala neke naročite rezultate.
A onda su u XIX vijeku naučnici okrenuli svoje mikroskope ka svim mogućim konačnim odgovorima, i dan danas neki još uvijek niijsu promijenili položaje, pa je oko 1900. godine otkriven hormon hCG (humani horionski gonadotropin), prisutan samo u mokraći trudne žene.
Nakon toga sve preciznije tehnike i naučna dostignuća omogućila su masovnu proizvodnju kućnog testa. Masovna prodaja počela je 1977. godine. Danas, u ogromnoj ponudi ovakvih i onakvih, samo treba imati na umu da svaki od njih radi na istom principu, detektujući hormon hCG.
Bonus video:
