Retrospektivnu izložbu Niki de Sen Fal u pariskom Gran Paleu, otvorenu u oktobru prošle godine, posjetilo je više od pola miliona ljudi.
Kada neko spomene ime ove umjetnice, prvo na šta pomislimo su skulpture ogromnih žena, raširenih ruku i nogu, prenaglašenih oblina i malih glava. Izložba u pariskom Gran Paleu razbija taj mit i ponovo otkriva bogat opus ove svestrane umjetnice iz duge polovine XX vijeka.
Niki je samouka francusko-američka umjetnica, a njena djela značajna su isto koliko i stvaralaštvo Endija Vorhola, Antonija Gaudija, Džaspera Džonsona ili začetnika pop arta Roberta Raušenberga.
Bila je spremna na sve kako bi skrenula pažnju na ono što radi. Poznata je i kao model časopisa “Vog”, ”El”, “Lajf” ali i kao umjetnica koja u jednoj ruci drži četkicu, a u drugoj pištolj; vjerovala je da umjetnost ima svrhu i cilj, pucala je na svoja platna u balone napunjene bojama i ohrabrivala kolege i zatečenu publiku da učine isto. Igrajući ulogu posrednika između francuske i američke avangarde, proširila je krug “Novih realista”. Stvarala je zavjetne darove, zatim ženske, bujne i šarene žene od žica, papir-mašea i poliestera. Njena poznija djela kao što je “Fontana Igor Stravinski” u Parizu ispred Centra Žorž Pompidu ili Meta-Tengli, u slavu njenog nestalog muža, u sebi miješaju poeziju i humor, duh igre i strepnju.
Inspirisana Gaudijevim parkom Guelj u Barseloni, osniva, u Kapalbiju u Toskani 1979. “Baštu Tarota” koja u kojoj se nalazi skup monumentalnih skulptura inspirisanih tarotom. Njena su vrata prvi put otvorena 1998. Ove skulpture su naseljive i umjetnica je u njima živjela sa porodicom nekoliko godina.
Odlikuju je duboki prezir prema muškom šovinizmu i odbijanje da se povinuje ulozi potlačene žene. Bila je žrtva silovanja, incesta, teškog materinstva i razvoda i hrabro, ratnički je utkala svoja iskustva u djela koja plijene svojom razigrano šću, ali i dubokim društveno-političkim angažovanjem.
Više od pola miliona posjetilaca retrospektivne izložbe Niki de Sent Fal potvrda je da publika umije da prepozna njen značaj i da se divi čak iako se povremeno osjeti nelagodno.
“Dan i život” predstavlja, plavo krilo je “Noć i kosmos”
Nakon restauracije špilje, koja se nalazi na sjeverozapadu Velike Herenhojzer bašte u Hanoveru, povodom Svjetske izložbe 2000, Niki je pretvorila unutrašnjost ove građevine u umjetničko djelo. Posao je započela 2001, a dovršila 2003. godine.
Sastoji se iz tri sale ukrašene mozaicima: lijevo krilo je prekriveno bijelim ogledalima, desno krilo komadima tamnoplavog i crnog stakla, a centralna prostorija, kroz koju se ulazi, stazom od oblutaka svih nijansi, od ogledala kako bijelih tako i pozlaćenih i od crvenih, žutih i narandžastih staklića. Svi mozaici su prekriveni plastičnim figurinama na temu Čovjekov život. Spiralni ukrasi na ulazu u zgradu predstavljaju Duhovnost. Prostorija sa bijelim ogledalima na temu Dan i život predstavlja, sa više od 40 postavljenih figurina, primjere iz gotovo svih perioda stvaralaštva ove umjetnice. Plavo krilo je Noć i kosmos. Ženske figure, zakačene za zvijezde plešu po noćnoplavom nebu. Prozori i vrata špilje su takođe ukrašeni ogledalima i stalkićima.
Bonus video:
