Crnogorski sudovi pokazali su prilično formalistički pristup kada je riječ o kvalifikaciji djela opisanih u optužnicama, u slučajevima ratnih zločina. Stavovi u obrazloženjima kojima se opravdavaju usvojena rješenja za pravne probleme su sporni, a u nekim slučajevima jasno pogrešni. To piše u Izvještaju eksperta Evropske unije Mauricija Salustre, o postupanju pravosuđa u predmetima ratnih zločina.
Preporuke je napravio nakon niza sastanaka tokom posjete Crnoj Gori od 22. do 24. oktobra i analize dostupnih dokumenata. Salustro je ocijenio da su sudovi u slučaju Morinj definitivno donijeli neadekvatnu odluku, kada su izrekli kazne ispod zakonskog minimuma, pozivajući se na olakšavajuće okolnosti da nijesu ranije kažnjavani, porodični status... s obzirom na radnje za koja su osuđeni (premlaćivanje, stavljanje cijevi oružja u usta žrtava, pucanje pored glave, simuliranje pogubljenja, itd).
Pravosnažnom presudom, četvorica pripadnika rezervnog sastava JNA osuđeni su na ukupno 12 godina zatvora zbog ratnog zločina nad hrvatskim zarobljenicima u Sabirnom centru u Morinju.
Ivo Gojnić osuđen je na dvije, Špiro Lučić i Boro Gligić na po tri godine, dok je Ivo Menzalin kažnjen sa četiri godine zatvora. Istom presudom, Mlađen Govedarica i Zlatko Tarle oslobođeni su optužbe.
Pogrešan stav Suda
Analizirajući slučajeve “Bukovica” i “Deportacije”, Salustro je napisao da je “potpuno pogrešan i bez presedana” stav Apelacionog suda - da okrivljeni nijesu bili strane u oružanom sukobu pa ne mogu počiniti ratni zločin.
"Prvo, slovo zakona je već suprotno takvom zaključku (Ko počini...). Drugo, prihvaćeno je i u unutrašnjem i međunarodnom pravu da bilo koje od predikatnih djela (ubistvo, mučenje, narušavanje tjelesnog integriteta...) počinjeno u vrijeme rata protiv zaštićenih osoba i u vezi sa oružanim sukobima predstavlja ratni zločin”.
Vezu predstavlja 'tijesan odnos sa ratnim dejstvima'. Salustra ocjenjuje da se ta veza u slučaju deportacija ne može razumno negirati:
"Optuženi su postupali po naredbi MUP-a CG, na zahtjev ministra unutrašnjih poslova Srpske Republike BiH".
Podgorički Viši sud u odluci od 22.11. 2012. piše da je bez ikakve sumnje utvrđeno da su žrtve bile civili, da su nezakonito uhapšeni i vraćeni u BiH, da bi neki od njih, muslimani, bili razmijenjeni za srpske zarobljenike.
Ekspert osporava i stav Apelacionog suda da nije mogao da ispravi eventualnu grešku tužilaštva pri pozivanju na odredbu međunarodnog prava koja inkriminiše počinjena djela.
"Nakon što je tužilaštvo jasno konkretizovalo činjenice za koje je optužilo okrivljene, sve ostalo je u “pravnom domenu” i sud to sigurno može ispraviti, a da ne krši član 369. ZKP, koji zabranjuje samo izmjene činjeničnog stanja iz optužnice”, tvrdi Saluustro, dodajući da je to praksa i srpskih sudova koji su godinama primjenjivali isti zakon iz SRJ.
"Ništa ne sprečava sud da da drugačiju pravnu kvalifikaciju činjenica ili da identifikuje pravu međunarodnu odredbu koja kriminalizuje iste činjenice”. On, takođe, osporava i stav suda - da vraćanje civila u državu gdje žive ne predstavlja kršenje međunarodnog prava, jer crnogorske vlasti to nijesu uradile spontano, već na konkretan zahtjev Srpske Republike.
"S obzirom na to, tvrdnja da je riječ samo o vraćanju civila u njihovu državu zvuči kao cjepidlačenje. Ovi civili su došli u Crnu Goru da se sklone od oružanog sukoba u BiH, a crnogorske vlasti preduzele su mjere prema njima tek nakon pomenutog zahtjeva... Jednoj strani u sukobu (Srpska Republika BiH) omogućeno je da djeluje preko lokalnih vlasti i postigne svoj cilj, da raseli/deportuje ove civile radi krajnjeg cilja razmjene zarobljenika. Sve ovo znači da su crnogorske vlasti djelovale kao produžena ruka bosanskih Srba", piše Salustra.
On u Izvještaju poručuje da je trebalo primijeniti član 3 Ženevske konvencije, jer su djela počinjena u vrijeme oružanog sukoba, sa jasnom vezom sa tim sukobom i protiv civila.
Saučesnici
Salustro u istom tekstu ocjenjuje da je okrivljene za deportaciju i crnogorske vlasti trebalo optužiti kao saučesnike ili bar pomagače u uzimanju bosanskih muslimana civila kao talaca... jer je čak i u jednoj od presuda Višeg suda navedeno da postoje dokazi u smislu da je dobro poznato da su oni vraćeni u BiH da bi bili razmijenjeni za zarobljene Srbe.
To je i po tadašnjim zakonima i međunarodnom pravu bio ratni zločin.
"Crnogorske vlasti su zbog hapšenja žrtava i njihove predaje ovim vlastima mogle biti odgovorne kao saučesnici ili bar kao pomagači", tvrdi ekspert...
Apelacioni sud potvrdio je presudu sutkinje Milenke Žižić, kojom su devetorica pripadnika MUP-a oslobođeni od optužbe da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, tako što su 1992. iz Crne Gore, postupajući po telegramu ministra MUP-a Crne Gore Pavla Bulatovića, nezakonito selili građane BiH i predali ih vlastima Srpske Republike.
U presudi piše da oni, kao pripadnici MUP-a, nisu bili dio oružanih snaga SRJ i ne može se prihvatiti da su kršili pravila međunarodnog prava.
Kritika nerazumnih i pogrešnih odluka - nije pritisak na sudije
Salustro u Izvještaju navodi da, što se tiče sudova, ne može preporučiti nijednu mjeru, “jer sudije treba da budu slobodne u ocjeni pravne i dokazne materije u skladu sa maksimumom njihovih profesionalnih vještina”.
“U demokratskom okruženju niko ne može sugerisati sudijama kakvu odluku treba da donesu ili iz kojeg razloga. Naravno, sudske odluke se uvijek mogu kritikovati, ali, sve dok sudska odluka nije rezultat krivičnog djela, nikakav pritisak ne može se vršiti na sudije, osim uvijek dozvoljenog neodobravanja od strane pravnika akademika i civilnog društva svaki put kada se čini da su njihove odluke rezultat očiglednih pravnih grešaka i površnih i nerazumnih ocjena dokaza”, piše Salustro.
Bonus video:
