Crnogorsko tužilaštvo nije uložilo napor u istrazi ratnih zločina, nema proaktivnog stava kako bi pokušali da identifikuju moguće osumnjičene, a saradnja sa kolegama iz drugih država zasniva se na neformalnim, uopštenim zahtjevima.
“Strategije tužilaštva za postupak pred sudom su sporne i sa stanovišta ocjene dokaza i identifikacije zakona koje treba primijeniti”.
To piše u Izvještaju eksperta Evropske unije Mauricija Salustre (Maurizio Salustro), koji je procjenjivao kako se Crna Gora bavi ratnim zločinima.
Izvještaj je napravio nakon niza sastanaka tokom posjete od 22. do 24. oktobra i analize dostupnih dokumenata. Salustro je analizirao postupanje tužilaštva u slučajevima “Morinj”, “Bukovica”, “Deportacije”, “Kaluđerski Laz”, ubistva porodice Klapuh i predmeta “Štrpci”... U procjeni je ipak komentarisao jedino “Morinj”, “Bukovicu” i “Deportacije”, jer su slučajevi “Klapuh” i “Štrpci” završeni prije formiranja današnjih pravosudnih institucija, a “Kaluđerski Laz” je još u žalbenom postupku.
"Crnogorsko tužilaštvo do sada nije organizovalo istražne napore u oblasti ratnih zločina, nema proaktivnog stava kako bi pokušalo da identifikuje moguće osumnjičene", navodi se u izvještaju eksperta. Salustra konstatuje da se međunarodno pravo u optužnicama i presudama pominje uglavnom iz konvencija: “Međutim, čini se da im osnovni koncepti uopšte nijesu jasni. Osim toga, vrlo rijetko se pominju konkretni izvori i autoriteti, što otežava procjenu da li sudovi koriste pravne tekovine Haškog tribunala", glasi jedan od zaključaka Salustra.
Nijedan slučaj, dodaje, nije otvoren na inicijativu tužilaštva a odsustvo novih slučajeva, “pokazuje da tužilaštvo nije razvilo nikakvu strategiju u vezi sa ratnim zločinima”: “Već samo reaguje na krivične prijave kad ih podnesu pojedinci ili razne institucije".
To što nisu inicirali nijedan slučaj, ekspert ne smatra odgovornim specijalno tužilaštvo za istražne postupke prije 2008. godine, ali ih smatra odgovornim za optužnice - jer su suđenja za iste slučajeve počela mnogo kasnije nakon formiranja Specijalnog tužilaštva.
Tužioci se žale
Tužioci su mu na sastancima, kako tvrdi, otvoreno priznali da ne mogu puno uraditi "bez informacija". Salustra im preporučuje da primijene proaktivan pristup i planiraju korake kako bi tražili te informacije.
"Saradnja sa stranim tužilaštvima i Haškim tribunalom zasniva se na neformalnim uopštenim zahtjevima da im se dostave informacije o mogućim crnogorskim osumnjičenima. Dokazi u posjedu tih tužilaštava ili Haškog tribunala nikada nijesu formalno i konkretno zatraženi".
Specijalna tužiteljka (Đurđina Ivanović), piše u Izvještaju, rekla je ekspertu da oni stalno pitaju kolege susjednih zemalja imaju li kakvih informacija ili dokaza od interesa za gonjenje ratnih zločina u Crnoj Gori.
Ona je tada, prenosi Salustra, rekla da nije bilo formalnih i konkretnih zahtjeva susjednim tužilaštvima i Haškom tribunalu o crnogorskim državljanima moguće umiješanim u ratne zločine. Ekspertu je, takođe, rečeno da se glavni haški tužilac više puta sastajao sa lokalnim tužiocima i da im nikad nije rekao da njegova kancelarija ima informacije ili dokaze protiv Crnogoraca: njihova je pretpostavka, tvrdi, da bi im izričito rekao da nešto ima.
Ekspertu je rečeno da postoji "kontakt tužilac" koji ima šifru za direktan ulazak u bazu Haškog tribunala, ali taj tužilac nije bio na sastanku sa Slustrom. Prisutni na sastanku nisu bili sigurni je li ta tužiteljka išla u Tribunal da traži dokaze ni je li ikad upotrijebila tu šifru.
I u posljednjem Izvještaju EK piše da “ Crna Gora treba da pojača napore da se bori protiv nekažnjivosti za ratne zločine, djelotvorno istražuje, goni , sudi i kažnjava za ratne zločine... Konstatuju i da nema optužnica za komandnu odgovornost, saučesništvo, pomaganje i podstrekiavnje.
Napravite strategiju, znate gdje su sve Crnogorci bili umiješani
Salustro preporučuje izradu strategije tužilaštva kako bi se identifikovala serija događaja u kojima su najvjerovatnije Crnogorci umiješani u izvršenje ratnih zločina.
"Neki kriminalni fenomeni tokom konflikata u regionu su dobro poznati, poput takozvanih 'vikend četnika'. Početna tačka u razvijanju strategije mogla bi biti kreiranje liste događaja gdje se umiješanost Crbnogoraca čini vjerovatnija (napad na Dubrovnik, pljačkanje kuća civila, itd.), pa potom pristupiti svim izvorima informacija - strana tužilaštva, Haški tribunal, arhive NVO, intervjui na terenu, dostupni zvanični dokumenti...
Drugim riječima, umjesto širenja okolo neformalnih zahtjeva za saradnju, potragu za informacijama i dokazima treba organizovati odabirom ciljanih događaja i njihovom proaktivnom provjerom".
Crnogorske vlasti je trebalo optužiti kao saučesnike ili bar pomagače u slučaju “Deportacija”
Salustro piše da mu nije jasno zašto je tužilaštvo u slučaju “Deportacija” postupilo potpuno suprotno u odnosu na “Bukovicu”, tvrdeći da se nezakonita deportacija desila u vrijeme i u vezi sa ratom u BiH koji nije bio međunarodni, pri čemu su civili zaštićeni od progona ma gdje bili, tako da svako maltretiranje može biti ratni zločin pod uslovom da postoji veza sa ratom.
Konstatuje da tužilaštvo nije zauzelo jasan pravni stav u vezi sa ovim pitanjem.
Salustro je ocijenio da je okrivljene za deportaciju i crnogorske vlasti trebalo optužiti kao saučesnike ili bar pomagače u uzimanju bosanskih muslimana civila kao talaca, koje su počinile vlasti bosanskih Srba, jer je čak i u jednoj od presuda Višeg suda navedeno da postoje dokazi u smislu da je dobro poznato da su oni vraćeni u BiH da bi bili razmijenjeni za zarobljene Srbe.
To je i po tadašnjim zakonima i međunarodnom pravu bio ratni zločin. "Crnogorske vlasti su zbog hapšenja žrtava i njihove predaje ovim vlastima mogle biti odgovorne kao saučesnici ili bar kao pomagači", tvrdi ekspert...
Pravosnažno su oslobođena devetorica pripadnika MUP-a da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, tako što su 1992. iz Crne Gore nezakonito selili građane BiH i predali ih vlastima Srpske Republike.
Jasno je da je u Bukovici bio ratni zločin
U slučaju Bukovica, ekspert tvrdi da tužilaštvo nije navelo dovoljan broj slučajeva maltretiranja civila od strane policije da bi se dokazao sistematski progon - što je potrebno za osudu za zločin protiv čovječnosti.
On je ocijenio da je okrivljene trebalo optužiti za konkretna djela maltretiranja i zastrašivanja, što je u vrijeme ratnog stanja puno lakše dokazati kao ratni zločin, nego zločin protiv čovječnosti. Komentarišući jedan od razloga što tužilaštvo to nije uradilo - "nije bilo rata u Crnoj Gori" - ekspert je ocijenio da je trebalo uzeti da je do proglašenja nezavisnosti BiH u aprilu 1992. postojalo ratno stanje i u Crnoj Gori kao dijelu tada jedine postojeće države SFRJ, pa bi svako maltretiranje civila u ovom kontekstu prije aprila 1992. trebalo smatrati ratnim zločinom. U slučaju Bukovica, tužilaštvo je tvrdilo da je sukob u BiH bio međunarodni.
Sud je oslobodio sedmoricu optuženih, saopštavajući da nije bilo dokaza da su izvršili krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
Bonus video:
