Aco Đukanović rukovodio je švercom goriva, a italijanski kriminalci plaćali su Branu Mićunoviću i Andriji Draškoviću da im u Crnoj Gori “čuvaju leđa”.
To se između ostalog navodi u transkriptima saslušanja Di Emidio Vita i Leo Đuzepea, u okviru italijanske istrage o švercu između crne Gore i italije.
Prema njihovim iskazima, u biznisu oko benzina postojala su tri do četiri partnera, a Aco Đukanović sedmično je slao osobu koja bi uzimala vreće novca - oko 400.000 - 500.000 maraka svakoga puta.
Kao partner u biznisu sa benzinom se pominje i izvjesni Stefan čije prezime nije precizirano - “stariji Jugosloven, vlasnik picerije Polo u Crnoj Gori.
U tom dijelu transkripta govori se i o dodatnim isplatama italijanskih kriminalaca Mićunoviću i Draškoviću u zamijenu za “pokriće” - s obzirom da se mahom radilo o pripadnicima mafijaških organizacija u Pulji (Bari, Brindizi) i Kampaniji (Napulj i okolina) koji su se krili u Crnoj Gori od italijanske policije i sudstva koji su za njima izdavali potjernice zbog mahom teških zločina počinjenih na teritoriji Italije.
Tema je i borba za premoć u poslu oko biznisa - tačnije, govori se o tome kako je Stefan dao “otpremninu” od oko 120.000 eura predstavnicima Sakre Korone Unite iz Brindizija, rekavši im da od tada više ne mogu biti u biznisu, jer Aco ne želi više brindizijce u poslu.
Italijanski kriminalci svjedoče i o međusobnom takmičenju za ulazak u poslove vezane za šverc cigareta, dodvoravanje crnogorskim državljanima koji su učestvovali u poslu, kako zbog pokrića za njihovo bjekstvo iz Italije, tako i zbog prava na učešće u poslu sa gorivom i samim cigaretama.
Nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja, u februaru prošle godine u Italiji je počelo suđenja za šverc cigareta između Crne Gore i Italije.
Optuženi u procesu su Branislav Mićunović, Dušanka Pešić Jeknić, Veselin Barović, Branko Vujošević i Andrija Drašković.
Miroslav Ivanišević i Stanko Subotić ranije su oslobođeni optužbi u odvojenom suđenju (njihovi advokati su zahtijevali da im se sudi po kratkom postupku), a slučaj protiv premijera Crne Gore Mila Đukanovića arhiviran je zbog političkog imuniteta.
Od prošle godine slučaj u ime tužilaštva zastupa tužilac Karmelo Riko, kojem je slučaj ustupljen ljetos, nakon što je tužiteljica Eugenija Pontasulja napustila specijalno tužilaštvo za borbu protiv mafije zbog isteka desetogodišnjeg mandata na toj funkciji. Ona je radila kao saradnica tužioca Šelzija.
Đuzepe: Plaćali smo svi, ja sam davao novac Draškoviću
Odlomak saslušanja Leo Đuzepe, 09.10.2001
Šelzi: Znate li da li su i drugi italijani prje vas davali novac da bi dobili zaštitu od drugih jugoslovenskih kriminalaca?
Leo: Mislim da jesu, zato što sam ja davao Draškoviću.
Šelzi: Vi ste dali novac?
Leo: Da.
Šelzi: Koliko te davali?
Leo: Ovako je bilo, moram vam malo objasniti. Kad sam ja stigao u Crnu Goru, naša grupa je mogla računati i na gorivo.
Šelzi: U smislu..?
Leo: U smislu da su svi crnogorski gliseri, da bi radili, morali da sipaju gorivo na pumpi. Tom je pumpom upravljano od strane trojice partnera, jedan od njih je bio Stefan, vlasnik picerije Polo u Crnoj Gori, taj je Jugosloven… Kad sam ja ušao u tim, nakon hapšenja Kavaljera, ostalo je sa strane bilo 120 miliona (lira, oko 120.000 maraka), taj Stefan nam je dao tih 120 miliona i rekao: “Ne možete više biti u poslu sa gorivom, jer moj prijatelj Hazo (Aco) - koji je rod Milu Đukanoviću, ne želi više brindizijce tu”… “gorivo sada ostaje meni i “Zio Enriku”, izbacio nas je iz posla sa benzinom. Mi smo zarađivali 550 lira na benzin i 450 na naftu (oko 0,5 maraka po litru).
“Nosili su pare vrećama... Ćićo je mnogo plaćao Brana”
Odlomak iz saslušanja Di Emidio Vito - 09.10.2001.
Šelzi: Kakve veze je imao Santino Vantaggiato sa poslom oko goriva za glisere?
Di Emidio: Bio je jedan od četiri partnera, ali ne sjećam se svih četvorice. Pamtim da je bio “Zio Enriko”, napolitanac, zatim Santino je imao jedan dio i Stefan iz Crne Gore, stariji čovjek koji je vozio Mercedes Coupe.
Šelzi: Je li taj Stefan italijan?
Di Emidio: Nije, Jugosloven je.
Šelzi: Sjećate li se prezimena?
Di Emidio: Ne. Svake sedmice… dva puta je došao predsjednikov brat, samo dva puta je ta osoba došla, a poslije je predsjednikov brat slao osobu sa bijelim autom, neku vrstu Honde Civic, oni mali automobili… Ta je osoba uvijek dolazila naoružana i uzimala vreću… uzimao bi 400-500 miliona (lira, oko 400-500 hiljada tadašnjih maraka) i odnosio ih.
Šelzi: Zašto ste poslali vašeg brata kod Frančeska Prudentina?
Di Emidio: Zato što je Ćićo (Prudentinov nadimak) bio jak u Crnoj Gori, on je tamo komandovao On je bio pod Branom…
Šelzi: Koji Brano?
Di Emidio: Brano, ne znam mu prezime, on je iz Nikšića.
Šelzi: Čime se bavi?
Di Emidio: Ne znam čime se bavi, ali znam da je veliki prijatelj Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore. Ne znam da li taj Brano ima ćerku ili tako nešto koja je udata za šefa direkcije za borbu protiv mafije ili specijalne policije, postojali su rodbinski odnosi.
Šelzi: Ekvivalent DIA-e?
Di Emidio: Pa, postojala je rodbinska veza, i to mnogo jaka. On je bio najjači.
Šelzi: Čujte, je li on imao dobre odnose sa Frančeskom Prudentinom?
Di Emidio: Ko, Predsjednik?
Šelzi: Ne, Brano.
Di Emidio: Da, Santino je govorio da mu je Brano držao leđa.
Šelzi: Je li uzimao procenat od zarade?
Di Emidio: Ćićo (Prudentino) je mnogo plaćao Brana, kaže da mu je davao 50 miliona (lira, ekvivalent oko 50 hiljada eura) mjesečno i više, to mi je sve Santino rekao, zato što je Santino htio da uđe u kontakt sa Branom, htio je i on da bude pokriven od strane Brana, zato što je Brano bio najbolja osoba za pokrivanje bjegunaca.
Šelzi: Nije bio Andrija Drašković?
Di Emidio: Dobro, ali kakve veze ima Andrija Drašković sa Branom!
Šelzi: Andrija Drašković je samo kriminalac i ništa više?
Di Emidio: Ne, nije da je bio kriminalac, pokrivao je, ali Brano je porastao zajedno sa predsjednikom Crne Gore, predsjednik Crne Gore je bio iza Brana.
Galerija
Bonus video:
