Goran Stanjević ispričao je da je savjetnik crnogorskog predsjednika za bezbjednost Goran Žugić, ubijen samo par mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije.
Stanjević je italijanskim istražiteljima 2002. godine, rekao da se ta dokumentacija o krijumčarenju odnosila na ulogu tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Papire je u Crnu Goru, prema sopstvenom svjedočenju, donio nakon što ga je kontaktirala supruga takozvanog kralja šverca Ćira Macarele.
Stanjević je, piše u dokumentima italijanskog tužilaštva, u Švajcarskoj bio predstavnik Vladine agencije za strane investicije od 1995. do 1998. godine.
On tužiocu govori o tome kako ga je dvije ili tri godine prije saslušanja, kontaktirala supruga Ćira Macarele, koja živi u Luganu i dostavila mu dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju.
Kaže da su tražili od njega da tu dokumentaciju odnese u Crnu Goru lično, što je, kako tvrdi, učinio - sjutradan u Podgoricu je odnio dvadesetak knjiga formata A4.
Predstavnici istražnih organa zatim postavljaju niz pitanja o dokumentima, pokušavajući da dobiju potvrdu da se Macarela preko svojih kanala domogao dokumentacije koja tada još nije bila javno dostupna.
Stanjević, međutim, ne daje precizne odgovore, uz objašnjenje da se ne sjeća. On poslije toga priča kako je policijski šef Žugić Goran, ubijen par mjeseci nakon što mu je on dostavio ta dokumenta.
Legalnog posla nije bilo
Govoreći o zvaničnom poslu u Švajcarskoj, Stanjević je rekao da je trebalo da traži potencijalne investiotore koji bi ulagali u Crnu Goru.
On je, međutim, rekao da nije napravio nijedan posao, ali da zbog toga nije morao da se pravda nadređenima i da piše izvještaje.
Nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja, u februaru prošle godine u Italiji počelo je suđenja za šverc cigareta između Crne Gore i Italije. Optuženi u procesu su Branislav Mićunović, Dušanka Pešić-Jeknić, Veselin Barović, Branko Vujošević i Andrija Drašković.
"Tražili da dokumenta predam Milu, ali sam ih odnio Žugiću"
Dio saslušanja Stanjevića iz 2002. godine, u kome govori da je supruga Ćira Macarele tražila da u Crnu Goru odnese dokumentaciju italijanskog tužilaštva o švercu
Stanjević: Pitao sam ih za što ja moram da nosim to i ne razumijem zašto su htjeli takvo nešto. Mislim da su htjeli da se dodvore crnogorskoj Vladi i da ponovo uđu u šverc cigareta, jer vjerujem da su bili izbačeni iz posla. Rekao sam im da do Đukanovića ne mogu doći lično, ali da mogu do šefa obezbjeđenja, ne govorim o Kr u šiću, već o Žugiću... koji je bio šef policije u Podgorici tada... takoreći, druga ili treća osoba po hijerarhiji u crnogorskoj policiji. Šta sam ja uradio? Pogriješio sam, gledajući unazad, jer se može imati saučesništvo i tako dalje, m ože se biti kriv, ali ja u tom momentu nisam o tome razmišljao: fotokopirao sam i odnio Žugiću. Šta su oni s tim uradili, ne znam ništa. Znam da je Žugić nakon par mjeseci ubijen, poslije toga, usred grada.
Šelzi: Jesu li vam sinovi Ćira Macarele rekli da se radi o tajnim dokumentima, od koga su ih dobili...?
Stanjević: Ne. Ja sam ih pitao jesu li tajni i nisu mi odgovorili direktno: "Da, ne, preko naših poznanstava, nije u pitanju opasna stvar...". Poslije, kad je bilo prekasno, shvatio sam da je pomalo i bila opasna stvar.
"Đukanović je bio marioneta u rukama Brana Mićunovića"
Dio saslušanja Stanjevića, gdje govori o Branu Mićunoviću
Stanjević: Brana Mićunovića poznajem već 20, više od 20 godina. Iz istog smo mjesta, nije da ga poznajem dobro, ali poznajem ga, iz malog smo grada, gdje se svi poznaju. Ko je Brano Mićunović? Brano Mićunović je jedan od vlasnika kazina iz... Crne Gore... koji faktički sve pokriva. Mislim da je on upravljao kompletnim švercom cigareta na crnogorskoj teritoriji, ne ovdje u Italiji, već na internom tržištu u Crnoj Gori, kao i u Republici Srpskoj i Bosni. Takođe, prema mom mišljenju on je jedan od najjačih ljudi tamo, šta više, postoje indicije da on lično drži sav biznis u svojim rukama, da je predsjednik Đukanović praktično marioneta u njegovim rukama.
Dr. Reconiko: Ko vam je davao ove informacije?
Stanjević: Niko konkretno, ali ponavljam: Crna Gora ima 700.000 stanovnika... Zna se sve kako funkcioniše i kako ne funkcioniše.
Prudentino platio za petu licencu, poslije tražio novac nazad, ali mu se izgubio svaki trag
Dio saslušanja Stanjevića u kome govori o mogućnosti izdavanja još jedne licence za transport cigareta u Crnoj Gori
Mastroianni: Jeste li ikad (Frančesku) Prudentinu nudili petu licencu za uvoz cigareta u Crnu Goru?
Stanjević: Ne, to je bilo nemoguće. Da budem iskren, u početku kada sam ušao u tu stvar, s obzirom da se radi o mnogo novca, malo ko m ože tome odoljeti: počeo sam da se interesujem kako funkcioniše do '98, ili '99. godine, dok nisam shvatio da se tu ne radi samo o cigaretama - cigarete na kraju krajeva su predstavljale posao koji nije bio van zakona prema švajcarskom zakonu - već da je tu bilo i droge, oružja, prostitucije, bjegunaca i tako dalje - u tom momentu sam se povukao.... oni su me poslije zvali, zvao me Marković.. ja sam odbio da idem u Crnu Goru.
--
Stanjević: Uvesti petu grupu u to doba bilo je nemoguće jer je to bio zatvoren krug i sa švajcarske strane i u Crnoj Gori... nisu htjeli da vide nikog u svom biznisu.
Stanjević dalje priča o tome kako je uvijek bilo riječi da se uvede peta licenca i kako je Prudentino dao novac za petu licencu, od koje na kraju nije bilo ništa, pa je tražio novac nazad, ali mu se izgubio trag.
Bonus video:
