Bez Mila Đukanovića i ljudi oko njega ne može se uraditi nijedan posao u Crnoj Gori, ali se on ne eksponira nego to drugi obavljaju umjesto njega.
To je na saslušanju italijanskim istražiteljima ispričao Goran Stanjević, koji se u dokumentu italijanskog tužilaštva iz istrage šverca cigareta pominje kao predstavnik Vladine agencije za strane investicije u Švajcarskoj od 1995. do 1998. godine.
U transkriptu saslušanja iz 2002. godine, on tužiocu govori da je u Crnoj Gori bio pozvan na sastanak koji je Milan Roćenorganizovao navodno oko problema koji su se pojavili u poslu šverca i zahtjevima za hapšenje Italijana.
Govori i da nema demokratije, da je sve dozvoljeno, ali da je Vladin svaki posao gdje je zarada preko 100 tadašnjih maraka mjesečno...
On je, između ostalog, ispričao da je u Crnoj Gori upoznao takozvanog kralja cigareta Frančeska Prudentina, koga je od hapšenja tada navodno štitio Brano Mićunović.
“Prudentina sam vidio samo jednom na deset minuta, na Svetom Stefanu kada je bio sa Branom Mićunovićem u grad-hotelu... Poslije je crnogorska policija počela sa hapšenjima (da sarađuje sa italijanskom policijom u hapšenju bjegunaca), jedini koji je pobjegao od tih hapšenja, takoreći, bio je Prudentino, što znači da ga je neko štitio u Crnoj Gori: jedini koji je mogao da ga štiti, ne vjerujem da je bio Đukanović - bio je to Brano Mićunović”.
Nakon trogodišnjih preliminarnih saslušanja, u februaru prošle godine u Italiji je počelo suđenja za šverc cigareta između Crne Gore i Italije.
Optuženi u procesu su Branislav Mićunović, Dušanka Pešić Jeknić, Veselin Barović, Branko Vujošević i Andrija Drašković.
Miroslav Ivanišević i Stanko Subotić ranije su oslobođeni optužbi u odvojenom suđenju (njihovi advokati su zahtijevali da im se sudi po kratkom postupku), a slučaj protiv premijera Crne Gore Mila Đukanovića arhiviran je zbog političkog imuniteta.
Od prošle godine slučaj u ime tužilaštva zastupa tužilac Karmelo Riko, kojem je slučaj ustupljen ljetos, nakon što je tužiteljica Eugenija Pontasulja napustila specijalno tužilaštvo za borbu protiv mafije zbog isteka desetogodišnjeg mandata na toj funkciji. Ona je radila kao saradnica tužioca Šelzija.
Roćen organizovao sastanak jer su brinuli zbog hapšenja Italijana
Saslušanje Stanjevića iz 2002. godine
Stanjević: Bio sam tada predstavnik Vladine agencije za strane investicije, do prije 4 godine...
Mastroianni: U čemu se sastojala ova funkcija?
Stanjević: Radilo se o potražnji potencijalnih investitora... Ljudi koji žele i koji imaju novca da ulažu u Crnu Goru, govorim o legalnim radnjama.
Mastroianni: Ko vas je postavio na tu poziciju?
Stanjević: Milutin Lalić, koji je bio predsjednik Vladine agencije za strane studente.
----
Stanjević: Đukanović lično se sigurno ne eksponira u nijednom poslu direktno, tu su uvijek osobe koje potpisuju ili za njega obavljaju to što treba.
Rezzonico: Na primjer?
Stanjević: Govorim o švercu cigareta.
Rezzonico: Dakle koje osobe?
Stanjević: Osobe iz policije, osobe poput Lalića koji je potpisao ugovor sa kompanijama koje su transportovale cigarete u Crnu Goru... Ne govorim samo o švercu cigareta, već o bilo kom poslu koji se vodi u Crnoj Gori: praktično bez Đukanovića i bez ljudi koji su oko njega se ne može uraditi ništa, ne postoji demokratija pa da svako može legalno da radi ono što želi. Čim se radi o zaradi iznad normale, a normala je 100 eura mjesečno, to je ugovor Vlade Crne Gore.
---
Stanjević: Bio sam pozvan, od strane... prijateljevog prijatelja, koji se zvao Rocan (Milan Roćen ). On me je pozvao na razgovor u Budvu. Sa mnom je tad bio izvjesni Nedo Caneva koji mi je prvobitno rekao da želi da vidi jedan Kazino na Svetom Stefanu. Nakon sastanka, sreo sam i Prudentina na 5-10 minuta.
Mastroianni: I, o čemu ste razgovarali?
Stanjević: Ma, ni o čemu jer je on u tom momentu, koliko sam shvatio, bio pod pritiskom italijanske policije, crnogorska policija je tad bila u dilemi kako da reaguje: ili da uhapsi sve koji su se bavili švercom cigareta. .. ili nešto drugo. Prudentina sam vidio 10 minuta, čini mi se da je bio neraspoložen, shvatio je da je sve gotovo, nakon toga ga nisam više nikad vidio.
Mastroianni: Kad je to bilo?
Stanjević: U avgustu 1998.
Mastroianni: Ko je upravljao sastankom na Svetom Stefanu?
Stanjević: Rocan... Jedini koga sam ja poznavao bio je Rocan. U kojoj ulozi su tu bili ostali, ne znam. Sjećam se da se jedan prezivao Sekulić...
Mastroianni: Je li vam (Rocan) objasnio zašto ste pozvani?
Stanjević: Ne... Bilo je tu 5-6 osoba, od kojih se jedino sjećam Rocana, koji je sada savjetnik predsjedniku Đukanoviću.
Mastroianni: Možete li mi reći tačno kako se piše Rocan?
Stanjević: Rocan, Milan, R-o-c-a-n... Gospodin Rocan je bio političar... Na tom sastanku smo razgovarali upravo o problemima koje je Crna Gora imala u tom momentu. Ponavljam, mislim da je u pitanju bila presija od strane italijanskog sudstva za.. ne znam koliko ih je bilo tačno, ali sigurno 500-600 Italijana koji su se u Baru bavili švercom cigareta i može biti da su iz Italije stigli zahtjevi za hapšenja i tako dalje.
Marković išao u klubove
Stanjević: Nisam nikad nikog (od Jugoslovena koji su se bavili švercom) sreo u Švajcarskoj, čuo sam da je dolazio (Žarko) Marković direktor Zetatransa, čuo sam da je bio mnogo puta upravo u Luganu.
Mastroianni: Ko vam je rekao da je on dolazio?
Stanjević: Govorio mi je to jedan prijatelj koji je radio u noćnom klubu "Sessy" u Luganu koji ga je s vremena na vrijeme viđao tamo. Ja ga nisam nikada sreo, ja ni ne idem u klubove.
Bonus video:
