U okviru drugog dijela projekta „Olimpijski san - promocija olimpijskih vrijednosti i ideala“, juče su u Osnovnoj školi „Risto Manojlović“ u Kolašinu gosti bili Marko Ristić, trener atletskog kluba Tara iz Mojkovca, najbolja mlada sportistkinja Crne Gore, atletičarka Kristina Rakočević, te proslavljeni košarkaš Nebojša Bogavac, bivši reprezentativac SCG i Crne Gore.
Domaćini su bili pomoćnik direktora Budimirka Bojić, i nastavnice razredne nastave Milanka Rakočević i Dijana Vujisić.
Djeci uzrasta 10-11 godina prva se obratila Kristina Rakočević, pričajući im o tome kako je počela da se bavi sportom, kako se odlučila za bacanje diska i kugle, u kojima je crnogorska rekorderka, te kakvi su joj planovi za budućnost.
"Prvo sam trenirala karate, pa košarku i fudbal, ali jednom prilikom kada nije održana utakmica, moj tadašnji trener je pozvao sadašnjeg - Marka Ristića, i rekao mu da sam ja više stvorena za kuglu i koplje, nego za fudbal. Marko je došao i razgovarao sa mnom i otada sam u atletici. Vremenom sam počela da treniram disk, koji mi je sada prioritet, iako se i dalje takmičim i u bacanju kugle. Ali, bacanje kugle ću vjerovatno ubrzo morati da prekinem i potpuno se posvetim disku", istakla je Rakočević.
Djecu je interesovalo koliko je teško baviti se vrhunskim sportom, koliko puta dnevno trenira, kada je prvi put pobijedila...
"Prvi put kada sam se takmičila imala sam veliku tremu, a i sada imam tremu na svakom velikom takmičenju. Ali, tada sam pobijedila u konkurenciji takmičara iz Crne Gore i odmah sam zaboravila na sve teškoće. Takmkičenje je, inače, puno lakše nego treninzi, ali da bi se uspjelo u sportu, mora se naporno i svakodnevno trenirati. Ja treniram dva puta dnevno i to svakog dana", ističe četvoroplasirana na posljednjim Olimpijskim igrama mladih, održanim ove godine u Kini.
Marko Ristić, čudotvorac iz Mojkovca, koji je u sazvežđe vrhunskih atletičara i uopšte sportista lansirao veliki broj učenika, na čelu sa Kristinom i njenim kolegom Danijelom Furtulom, pričao je o važnosti svih grana sporta za razvoj djece.
"Djeca u startu treba da upražnjavaju što više sportova, naročito individualnih, a kada porastu do 10-11 godina, onda treba da se bave i kolektivnim sportovima, poput fudbala, košarke, rukometa, odbojke... Tek poslije toga dobar i iskusan trener treba da prepozna zašta su djeca nadarena i da ih usmjeri u tom pravcu. Ali, najvažnije je da kod djece postoji volja za radom, jer ni najveći talenti bez volje ne mogu da uspiju", istakao je Ristić.
Zašto se odlučio da bude trener u atletici, bilo je jedno od pitanja za sjajnog trenera i pedagoga.
"Bio sam na vojnoj akademiji, potom sam bio trener u karateu, a odlučio sam da radim u nekom od individualnih sportova zato što su tu manja ulaganja i lakše je napraviti vrhunskog sportistu. Odlučio sam se za atletiku, za bacačke discipline, i imam sjajne takmičare koji već imaju vrhunske rezultate. Ali, cilj mi je da stvorim svjetskog šampiona", jasan je Ristić.
Nebojša Bogavac je igrao za Gorštak, Temko, Proleter, Lovćen, Hemofarm, te nekoliko klubova iz Španije i Francuske. Sa Hemofarm je kao kapiten bio osvajač ABA lige, dok je sa Asvelom osvojio Prvenstvo Francuske. Nastupao je za SCG na Evropskom prvenstvu u Švedskoj i bio član prve reprezentacije Crne Gore.
"Najvažnije je imati volju, raditi naporno i biti posvećen. Samo tako dolaze vrhunski rezultati. Ali, potrebna je i podrška, koju sam ja, recimo, imao od profesora Ristića u Mojkovcu - kad god sam htio da treniram, on mi je davao ključ od školske dvorane. Takva vrsta podrške je neprocjenjiva za one koji imaju volju da napornim radom postanu vrhunski sportisti", kazao je Bogavac.
Projekat „Olimpijski san - promocija olimpijskih vrijednosti i ideala“ realizuju Centar za borbu protiv gojaznosti Crne Gore (CEPROG) i Crnogorski olimpijski komitet (COK), a pod pokroviteljstvom Međunarodnog olimpijskog komiteta.
Bonus video:
