Knjiga pripovjedaka "Mržnja, prijateljstvo, udvaranje, ljubav, brak" kanadske nobelovke Alis Manro i roman "Gle sad onda" američke spisateljice Džamejke Kinkejd dva su noviteta zrenjaninske kuće Agora.
"Mržnja, prijateljstvo, udvaranje, ljubav, brak“ (prevod Predrag Šaponja) je deseta knjiga pripovjedaka Alis Manro. Poput sjećanja njeno pripovijedanje pravi lupinge i meandre, predstavljajući čitaocu jedinstvene i protivrječne likove, poput onih koje lično poznajemo. I u ovoj knjizi, autorka dokazuje svoju neumornu moć zapažanja i spokojstvo, izgrađenu dubokim poznavanjem ljudskog bića.
Jedno od najupadljivijih svojstava priča Alis Manro jeste njihova lociranost u malim mjestima jugozapadnog Ontarija. Slično kao u djelima Vilijema Foknera i Flenerija O'Konora, junaci dolaze u sukob sa uskogrudim shvatanjima sredine i suprotstavljaju se duboko ukorijenjenim tradicijama.
Ta konfrontacija, međutim, u ovim pričama najčešće ostaje nevidljiva, zatomljena u svijesti glavnih junakinja (žena u prelomnim godinama života, različitog porijekla i obrazovanja), dok pripovjedačku tenziju generiše odnos između prividno nepomućenog toka stvarnosti i stremljenja likova iz priča.
U devet pripovjedaka zbirke "Mržnja, prijateljstvo, udvaranje, ljubav, brak" prošlost poput gejzira izbija na površinu sadašnjosti. Od nje se ne može pobjeći, ali ona se ni ne trudi da stigne protagoniste, ona često vodi svoj vlastiti život, paralelan sa sadašnjošću. Umjetnički i osjećajno, Manro marljivo kopa po protivrječnim ljudskim motivima i osjećanjima i iznosi ih na površinu, otkrivajući ih u novom, iznenađujućem svjetlu.
Alis Manro (1931) spada u vodeće kanadske pripovjedače, a po ocjenama kritike i jedna je od najznačajnijih savremenih književnica. Objavila je trinaest zbirki pripovjedaka, kao i roman "Životi djevojaka i žena".
Pored ovog romana, na srpski su, u izdanju Agore objavljene i njene zbirke priča "Bjekstvo", "Previše sreće", kao i njena najnovija knjiga "Goli život". Zbirke pripovjedaka su joj tri puta dobijale nagradu Gavernor - najprestižnije književno priznanje u Kanadi, a dva puta su ovjenčane nagradom Giler.
Godine 2009, za životno djelo je odlikovana Međunarodnom Bukerovom nagradom. U obrazloženju Nobelovog komiteta Švedske akademije, kaže se da je Alis Manro Nobelovu nagradu dobila "zbog izvanrednih pripovjedačkih sposobnosti, ostvarenih u kratkim pričama, žanru koji je Akademija do sada rijetko nagrađivala. Alis Manro je književnica sa potvrđenim darom za fino pripovijedanje, koje se odlikuje jasnošću i psihološkim realizmom.
Njene priče su najčešće smještene u male gradske sredine, gdje se ljudi bore za opstanak, što često rezultira lošim vezama i moralnim konfliktima, problemima koji proizilaze iz generacijskih razlika i sudara životnih ambicija. Njeni tekstovi uglavnom se bave svakodnevnim, ali životno važnim događajima“.
“Gle sad onda“ novi roman američke spisateljice Džamejke Kinkejd (prevod Alen Bešić) prikazuje istoriju jednog braka sa svim iskušenjima i patnjama. Ovo pronicljivo ispitivanje različitih načina na koje proticanje vremena djeluje na ljudsku svijest, ispripovijedano je skladno i opčinjavajuće.
Kinkejd precizno opisuje svoje likove; oca, majku i dvoje djece koji žive u zabitom seocetu u Novoj Engleskoj.
Oni se u mislima kreću između sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, jer, kako ističe autorka „sadašnjost će biti sad onda i prošlost je sad onda i budućnost će biti neko sad onda“. Njeni likovi, ograničeni svijetom, očajavaju u svojoj porodičnoj situaciji.
"Gle sad onda“ je autobiografski, memoarski roman i on je zapravo meditacija o braku, majčinstvu, bespomoćnosti i drugosti - kategorijama koje mogu biti tako ograničavajuće. Za ovaj roman kritika se složila da je riječ o knjizi jedinstvene imaginativne snage, te da autorka umije elegantno da zamuti granicu između života i umjetnosti.
Kinkejd je autorka knjiga: „Na dnu rijeke“, „Eni Džon“, „Mjestašce“, „Autobiografija moje majke“,“Moj brat“, "Gospodin Poter“, koje supotvrdile mišljenje kritike da je ona danas vjerovatno najznačajnija anglofona spisateljica porijeklom sa Kariba. Živi u Vermontu i predaje kreativno pisanje na Univerzitetu Harvard.
Bonus video:
