Bjelopoljac Marko Grandov (45) osuđen je u Hrvatskoj na sedam godina zatvora, zbog ratnog zločina počinjenog 1991. godine u Slanom.
Njemu je suđeno zbog optužbe da je 1991. godine, kao pripadnik Jugoslovenske narodne armije (JNA), u drugoj polovini oktobra zapalio tri kuće, opljačkao restoran i kuću Stijepa Vladimira, napravivši značajnu materijalnu štetu.
Bivši vojnik rekao je juče “Vijestima” da u tom periodu uopšte nije bio u Slanom.
Njega optužnica tereti da je to djelo počino sa dva nepoznata vojnika - “prihvativši opštu politiku pljačkanja i uništavanja imovine hrvatskih građana na cijelom okupiranom području Hrvatske”.
Grandov je juče kazao da se ne osjeća krivim, jer je 1991. godine bio u Popovom Polju, a da je u Slano došao godinu kasnije, kada su kuće već bile zapaljene.
“Ko je to radio, ne znam, ali znam da nijesam ja, niti ljudi iz čete kojoj sam pripadao. Niko iz komandnog sastava nije nam naredio da pljačkamo i palimo, već naprotiv, da se ponašamo humano. Optužili su me, jer je na jednom zapaljenom hotelu u Slanom ispisano moje ime. Svjedoke koje su doveli uopšte ne poznajem, nijednog od njih.
Nikada ih nijesam vidio, ni čuo, oni možda nijesu ni bili tamo ”, kazao je on.
Bjelopoljac ističe da će se žaliti na presudu, ali da ne zna da li će to uticati na odluku hrvatskih vlasti.
“Na ratištu sam bio kao pripadnik JNA-a i da sam uradio bilo što neprikladno, vojska bi me osudila. Bio sam u podrčju Donji Majkovi i pomagao porodicama. Dakle, nijesam postupao protivno pravilima Evropske konvencije, a ja kažem pravilima etike i morala koja krase nas Crnogorce, ondašnju JNA i njene pripadnike”, kazao je on.
Optužnica protiv Grandova podignuta je početkom 2008. godine, a suđenje je počelo krajem 2009. godine.
Grandov je osuđen u odsustvu, prvostepenom presudom splitskog Županijskog suda.
Grandov: Da sam se borio za Hrvatsku, gdje bi mi bio kraj
Grandov ističe da mu je žao što niko iz vlasti nije stao iza njega u tom sudskom postupku, uprkos tome što se na ratištu borio kao pripadnik rezervnog sastava JNA dok je još imao 20-ak godina.
“Da sam se borio za Hrvatsku, imao bih makar četiri advokata, posao, kola, stan, privilegije u bolnici i svugdje. U ovoj državi mi se niko nije obratio niti ime išta pitao, iako su u vlasti isti ljudi koji su bili tada i iako sam u JNA otišao po pozivu”, kazao je on.
Bonus video:
