Semir Mustafa Dedeić alias Dante Buu, konceptualni umjetnik iz Rožaja, nedavno je privukao pažnju sarajevskih medija performansom “Portret mojih roditelja”, a tim povodom je u razgovoru za “Vijesti” otkrio nešto više o svojim radovima, ali i sebi. Mladi talentovani umjetnik, koji je u okviru svog posljednjeg performansa u izložbenom prostoru tokom osam sati crnim koncem radio vez na bijelom platnu, za početak je ispričao kako se doselio u Bosnu i Hercegovinu. "U Sarajevo sam došao u avgustu 2006, kada sam upisao studije žurnalistike na Fakultetu političkih nauka. Nakon završenog fakulteta, upisao sam magistarske Gender Studies u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu”, otkrio je on. “U međuvremenu, sam počeo da radim kao producent u Internacionalnom teatarskom festivalu MESS Sarajevo. Profesionalno iskustvo koje sam stekao radeći kao pozorišni producent, te znanja koje sam prikupio tokom studija, su mi mnogo pomogla u produkciji i materi jalizaciji mojih umjetničkih radova, od ideje do forme”, dodaje Dedeić. Na pitanje kada se počeo baviti umjetnošću, on kaže: “Umjetnost, sa svim svojim vrstama, me je oduvijek interesovala. Međutim, po senzbilitetu mi je najbliža bila konceptualna. Pored posla i studiranja, uvijek sam nalazio vremena da pravim radove. Na početku su bili u digitalnoj formi, a objavljivao sam ih na blogu”.
Dante Buu ističe da je njegova umjetnička karijera počela kada je ostvario saradnju sa bosansko-hercegovačkom konceptualnom i vizuelnom umjetnicom Šejlom Kamerić, koja je svoje radove predstavljala i u Crnoj Gori, ali i u inostranstvu. “Profesionalnost, posvećenost, znanje i ozbiljnost u pristupu radu koje svakodnevno, pored nesebične podrške, dobijam u saradnji sa Šejlom, od neprocjenjivog su značaja i uticaja na moj umjetnički rad i mene kao čovjeka", pojasnio je Dedeić, a zatim pričao o tome zašto se prvo proslavio u BiH, umjesto u rodnoj Crnoj Gori. “Sarajevo, je pored Rožaja gdje sam proveo djetinjstvo, postalo moj dom. S obzirom na to da sam umjetničku karijeru započeo upravo u Sarajevu i da ovdje živim, podrazumijeva se da se moji prvi radovi pokažu u Sarajevu”, ispričao je Dedeić, koji ipak u Crnoj Gori pronalazi nepresušni izvor inspiracije. “Nasljeđe, tradicija, sociološki i kulturalni kontekst crnogorskog društva i regije Sandžak konstruišu i dekonstruišu moje poimanje svijeta, te samim tim duboko i emotivno utiču na moj rad. Iskreno se nadam da će biti prilika da izlažem radove u Crnoj Gori”, zaključuje on. Dante Buu prvi put se publici predstavio izložbom “Mama I am OK in the Neon Green” u galeriji “Duplex 100m2” u Sarajevu, pod kustoškim vodstvom Kamerić, a tom prilikom je publika mogla da pogleda niz digitalnih fotografija koje je osmislio, a na kojima je bio između ostalog i njegov lik. “To je bila moja prva samostalna izložba. Tema, pored intime, je bila i pitanje identiteta, odnosno kako nas preuzimanje određenih identiteta definiše u sopstvenim i tuđim očima. Savremeno društvo, bez obzira na geografski položaj, po mom mišljenju posjeduje hiperprodukciju identiteta koje možemo da biramo, ali takođe i identiteta koji nam se nameću kroz rodne uloge patrijarhalnog poretka”, kazao je on. “Kroz umjetničke radove 'Weekend Lovers', 'It was the Best of Times it was the Worst of Times' i 'Male to Male Passport' propitivao sam i problematizirao ideju lažnih identiteta konstruisanih na tradicionalnim rodnim ulogama, a plasiranih putem socijalnih mreža. Dio izložbe su predstavljale i intervencije u javnom prostoru na različitim lokacijama u Sarajevu, video projekcije rada 'The Neon Green' na LED ekranima šoping centra BBI, te radij sko emitovanje zvučnih instalacija 'In The Next Video I will Sing For You 1&2' na stanici Radio Sarajevo”, pojasnio je Dedeić. Nakon prve samostalne izložbe, Dante Buu, nije pravio pauzu, pa je jedan od njegovih radova predstavljen u Madridu u okviru ARCO sajma savremene umjetnosti. “U julu ove godine uslijedila je izložba Šejle Kamerić 'SUMMERISNOTOVER' u galeriji Kortil u Rijeci, na kojoj su predstavljena dva kolaborativna rada sa umjetnicom 'April Remains the Cruelest Month' i 'The Picture is Already Taken' i izložba Kolekcija budućeg nasljeđa u galeriji Java u Sarajevu, u organizaciji Centra za savremenu umjetnost „ROTOR” iz Graca i Internacionalnog teatarskog festivala MESS iz Sarajeva”, ispričao je umjetnik. Dante Buu je upravo na toj izložbi predstavio svoj performans “Portret mojih roditelja”, a ističe da je veoma srećan što su kustosi izložbe Lejla Hodžić, Margarethe Makovec i Anton Lederer izabrali njegov rad. “Pohvala koja mi je najviše značila, je ona koju sam dobio od svojih roditelja, jer rad je upravo o njima i njihovoj ljubavi, i naravno o meni i mojoj ljubavi prema njima, te ljubavi koju skupa dijelimo”, odgovorio je on. Dedeić je otkrio i kakvi su mu planovi. “Trenutno radim na produkciji rada Šejla Kamerić Ab uno disce omnes koji će se pokazati u Londonu početkom sljedeće godine, uz to pripremam svoj novi rad koji će biti intervencija u javnom prostoru. Radi se o fotografijama koje se nastale u Berlinu prošle godine, više od toga vam za sada ne mogu reći”, nagovijestio je on.
“U pregovorima sam za učešće na jednoj međunarodnoj izložbi. Ukratko, mnogo toga je u planu i veselim se budućnosti. Crnogorska publika, za sada, moje radove i aktivnosti može pratiti na mom Facebook i Instagram profilu”, poručio je Dante Buu.Crna svila na bijelom platnu, sjećanje na djevojački miraz U okviru izložbe Kolekcija budućeg nasljeđa, Dante Buu je predstavio svoj posljednji performans 'Portret mojih roditelja'. “Ideja o radu se rodila u trenutku suočavanja sa strahom od gubitka voljene osobe, u trenutku u kom sam vidio kako moja majka sjedi na dnu očevog kreveta i čeka da se on probudi nakon operacije, i u kojem vidim sebe kako bespomoćno posmatram tu scenu. Čin veza crnom svilom na bijelom platnu objedinjuje njeno razvučeno i beskonačno čekanje sa njegovim zamršenim i jedva čujnim disanjem”, otkrio je on. “Performans, koji je trajao osam sati, kao forma izražaja za ovaj umjetnički rad služio je da se naglasi, kroz ritmično ponovljenu radnju veza, osjećaj vremena i kako jedan trenutak zna beskonačno trajati”, dodaje on i ističe da vez nije samo metafora. “Prilikom udaje djevojke su nosile miraz u kuću u koju odlaze. Bogat miraz označavao je društveni status i vrijednost imanja porodice. Osim zlata, pokućstva, često i komada zemlje, uz miraz se pripremalo i djevojačko ruho -garderoba i nakit djevojke - te njene rukotvorine”, pojašnjava umjetnik. “Već od rane mladosti, sandžačke djevojke su učile vez, tkanje i heklanje, a svoju seharu pripremale su dugo prije iščekivane prosidbe i udaje. U svoje radove, tako, buduće mlade, vezale su svoje nade i očekivanja uz vez maštale, nad njim dovile. Sati rada i dani provedeni u vezu i čekanju, postaju svojevrsna meditacija o tradiciji i aspiracijama jednog naroda od onih velikih, za zemljom i nacijom do onih najintimnijih. Neka joj muž bude i lijep i pametan, iz dobre kuće i radi, da ga voli i da se ne razboli. A ako oboli, da se probudi”, ispričao je on.Pseudonim, dio umjetničkog izraza Semir M. Dedeić svoje radove potpisuje imenom Dante Buu, a u razgovoru za “Vijesti” objasnio je zbog čega. “Poimanje i prezentiranje intime i intimnih odnosa u javnom prostoru, je jedna od okosnica mog umjetničkog stvaralaštva, tako da je i sam pseudonim Dante Buu dio mog umjetničkog izražaja. Dante Buu je kovanica koja je nastala po piscu “Božanstvene komedije” Danteu Aligijeriju i uzrečici “buu” koju koristim u intimnim razgovorima sa bliskim ljudima”, kaže on. “Putem pseudonima, moj intimni prostor se širi na polje javnog prostora i zauzima svoje mjesto, odnosno pozicionira se na mjesto koje mu se, unutar savremenog društvenog konteksta, dodjeljuje i mjesto koje, unutar privatnih afiniteta, misli da zaslužuje”, dodaje mladi umjetnik.
Bonus video:
