U januaru 1882. djelimično paralizovan Volt Vitmen, koji je živio s bratom i taštom u porodičnoj kući u Kamdenu, napisao je pismo prijatelju u kojem je opisao svog posebnog gosta.
“On je visok, krupan i zgodan mladić”, napisao je pisac zaslužan za revoluciju u američkoj poeziji nakon objave remek-djela “Vlati trave” za samoproglašenog “profesora estetike” Oskara Vajlda.
Mladi Vajld doputovao je do 62-godišnjeg Vitmena, tada već književne ikone, kako bi naučio “zanat postajanja slavnim”. Neposredno prije njihovog susreta, novinar iz Filadelfije intervjuisao je Vajlda, dobitnika prestižne nagrade “Newdigate” za poeziju. Tom prilikom pisac je izjavio da su mu od svih pjesnika u Americi najdraži Volt Vitmen i Ralf Voldo Emerson.
“Postoji nešto toliko tragično i lucidno u Vitmenovoj poeziji, tako je univerzalna i sveobuhvatna”, objasnio je. Nakon objavljivanja intervjua Vajld je uspio da dogovori susret s Vitmanom.
Vajld i Vitmen su bili čiste suprotnosti: dok je stariji pjesnik napustio školu već u 11. godini, Vajld se ponosio svojim akademskim obrazovanjem, takođe je uživao u raskošnim i nakićenim rečenicama, a Vitmen je odgovarao kratkim izjavama bez uljepšavanja. Vajld je bio snob i briljirao je u žustrim raspravama u “visokom društvu”, a Vitmen je volio da razmjenjuje iskustva s pripadnicima nižih slojeva.
Razgovarali su i o slavnom engleskom pjesniku Alfredu Tenisonu Vitmen gaje uprkos pohvalama smatrao često “previše ekstremnim u slatkoći i uljepšavanju”, sugerišući Vajldu da mlade generacije treba da odbace stare idole. Međutim, književnost im je bila sporedna tema, a Vitmen se usredsredio na savjete o postizanju zvjezdane slave te je u tom smislu Vajld, čim je zakoračio u njegovu prašnjavu sobicu za pisanje, dobio Vitmenovu fotografiju.
Drugi najpoznatiji Englez u Americi
Poklanjanjem svog portreta Vitman je naučio Vajlda da slava koju može postići kao pisac samo djelimično leži u samoj literaturi. Veći dio je performans, a to je mladi i nadobudni književnik rado prihvatio i usvojio, jer je i sam vjerovao da ne postoji ništa nečasno u traženju i postizanju slave i “zvjezdanog statusa”.
Zahvaljujući tome, kasnije je Vajld svoju sliku, fotografa Napoleona Saronija, na kojoj pozira kao Adonis, koristio kao logo na američkim predavanjima. Postepeno je prikazao preko 140 svojih portreta i tokom godina postao drugi najpoznatiji Englez u Americi, odmah nakon kraljice Viktorfje.
Bonus video:
