Poslije skoro 12 godina, koliko je, prvo kao pomoćnik, a onda kao selektor, proveo u reprezentaciji Srbije i Crne Gore, te selekciji Srbije, Igor Kolaković će u predstojećoj klupskoj sezoni misliti samo o klubu, francuskom Kanu...
„Sa tog stanovišta, to je olakšanje, naročito nakon ove sezone, jer ću imati puno više vremena za pripremanje za sljedeću sezonu, pošto sam u pripremnom periodu za ovu sezonu morao opet da budem na dva kolosjeka, što je otežavajuće. Od maja iduće godine ću se, nadam se, regenerisati na pravi način i da ću prikupiti energiju, ali i motiv što je potrebno za dobru sezonu u Kanu, sa kojim imam ugovor do ljeta 2016. godine“, kaže za “Vijesti” Kolaković, čiji je pomoćnik u francuskom timu Srđan Popović, nekadašnji saradnik u Budućnosti.
Proslavljeni crnogorski trener je Kan preuzeo u novembru prošle godine, zamijenivši Kristofa Menoa. Njegov tim nije uspio da se plasira u plej-of. Ovoga puta su ambicije veće.
„Francusko prvenstvo je jako teško, sa 14 timova koji, s pravom, pretenduju na iste ambicije, da uđu u plej-of i izađu u Evropu. Vjerovatno Tur i Pari volej imaju znatno veće ambicije, jer su najkvalitetniji i najbogatiji klubovi, i oni žele titulu. Naše ambicije su da se nađemo u plej-ofu, koji je otvorena priča, jer ako se nađete među osam najboljih ekipa u doigravanju svako polaže nade na visok plasman. Mi smo ekipa koja ima svoju fizionomiju, ima puno mladih i jako ambicioznih igrača".
"To je ono što nam daje nadu, da uz dobar rad tokom godine, možemo doći do nivoa igre koji može da nam obezbijedi igranje za visok plasman. Šta je visok plasman, u ovom trenutku je teško reći, jer sve ekipe imaju jako dobre sastave, negdje ujednačene budžete. Mislim da je liga kvalitetetnija nego prošle godine, puno kvalitetnih igrača iz Evrope je došlo da igra u Francusku, svi su jako dobro popunili timove. Garancije ugovora ovdje su velike, zato i ova liga interesantna i jaka, i svaki meč je nepoznanica za prognozere i svako svakoga može da dobije u svakom trenutku“.
Za razliku od prošle sezone, kada nije selektovao ekipu, koja nije bila po njegovom trenerskom ukusu, ovoga puta je birao igrače koje će trenirati.
„Uradili smo to u skladu sa budžetom. Imali smo ambiciju da dovedemo jednog znatno kvalitetnijeg primača, ali to nismo uspjeli. On bi nam, svakako, dao garanciju da možemo da pričamo ozbiljnije o ambicijama za Evropu, možda i o nečem većem. U ovom trenutku imamo veliki hendikep sa Milanom Rašićem, koji je prije tri dana treći put, nažalost, operisao leđa, nakon dva neuspjela pokušaja. To je za nas jako veliki hendikep, jer su puno nade polagali u njegov kvalitet. Ostali igrači koji su došli su po mom ukusu, jer se radi radi o mladim i ambicioznim igračima".
"Tu prije svega mislim da francuske reprezentativce, Bašića i Karla, zatim na seniorskog reprezentativca Jonasa Gonjea, koji je bio na Svjetskom prvenstvu bez značajne minutaže, ali se radi o igraču koji ima svoju perspektivu. Takođe, holandski reprezentativac Evuda Gomansa, nema 23 godine, i ako pridodamo Petkovića, koji takođe nema 23 godine, radi se o ekipi koja ima mladalačku energiju i ambiciju".
"Tu su iskusniji, Pužol, Radić, Ragonde stariji, a mlađi Emanuel ima internacionalno iskustvo, i on je jedan od osnova naše igre. Jako dobro radimo, nadam se da nećemo imati problema kao sa Radićem i ostalim igračima. Ali, veliki hendikep nam je odsustvo srednjaka kvaliteta Rašića“, istakao je Kolaković.
Osvajanje Evropske lige je za divljenje
Za Kolakovića je trijumf crnogorskih odbojkaša u Evropskoj ligi “veliki rezultat, ako pogledamo okolnosti u kojima se nalazi crnogorska odbojka”.
„Praktično samo jedan klub, Budvanska rivijera, funkcioniše na pravom osnovu, sve ostalo ne postoji. Crnogorska liga je forma, nije suština. Osvajanje Evropske lige je, zato, rezultat za divljenje. Treba iskoristiti ovaj trenutak da odbojka dobije na značaju u Crnoj Gori, kao što je bilo nekada, a ne samo kroz sjajne rezultate Budvanske rivijere na evrosceni i reprezentacije. Baza je u umiranju, to je jako loše, opasno. Uzalud će biti titule i uspjesi Budvanske rivijere ako izgubimo bazu, a to su klubovi u Crnoj Gori kojih je nekad bilo u znatno većem broju“, kaže Kolaković.
Moja ostavka je bila pitanje časti
Nakon devet godina na klupi Srbije, i osam osvojenih medalja, Kolaković je odlučio da se povuče. Uradio je to nakon nedavnog Svjetskog prvenstva u Poljskoj, gdje je Srbija bila tek deveta...
„To je bila moja lična odluka, a proizašla je iz odgovornosti i osjećaja da nisam uspio da se na ovom prvenstvu situacije odvijaju onako kako sam želio. Tu ne mislim samo na rezultate, jednostavno sam osjetio da smo se kao kolektiv u kritičnim trenucima podijelili na individualce i nismo uspijevali nikako da se vratimo na pravi put kao ranijih godina. Očigledno da nismo zaslužili da se te ključne lopte prelome u našu korist. To je bila prelomna tačka, ona koju sam prepoznavao kao rizičnu i kada taj rizik nije donio rezultat, nije mi preostalo nista drugo osim da u višesatnom razgovoru sa predsjednikom Saveza Boričićem elaboriram svoju odluku o ostavci koju je on na kraju ipak prihvatio. Nisam više polagao pravo da budem na čelu reprezentacije. Možda djeluje previše epski, ali to je bilo pitanje časti“, ističe Kolaković.
Kako kaže, period na klupi Srbije je "bio nezaboravan".
"Puno medalja, puno pobjeda pa i poraza. Imao sam, zahvaljujući Federaciji Srbije najbolje moguće uslove za rad i najbolju moguću podršku, onu najiskreniju, ljudsku. To je nešto više od petine mog života i razumjećete me da je za mene odlazak iz reprezentacije veoma težak u emotivnom smislu. Radio sam sa najboljim svjetskim igračima od kojih sam puno učio a na njih sam probao da prenesem svoju filozofiju života i rada. Došle su i mlađe generacije, bio sam neposredan svjedok njihovog razvoja kao igrača i kao ljudi. Došli su kao djeca a neki su sada i roditelji. Sve su do divni momci, veliki sportisti i patriote. Sveukupno to je jedan poseban osjećaj familijarnosti koji će mi jako nedostajati. Sa druge strane osam medalja me čini ponosnim i privilegovanim da sam bio dio tog sjajnog kolektiva".
Komentarišući slab rezultat Srbije na SP u Poljskoj, Kolaković kaže:
"Razlozi za rezultat u Poljskoj zahtijevaju analizu koja zbog svoje suštine i obima nije prikladna i ne može biti dostupna medijima. Ono što mogu da kažem je da sam svjesno ušao u rizik sa koncepcijom i nekim izborima, želeći da napadamo najveći mogući rezultat jer su naša a i očekivanja javnosti u Srbiji bila velika. Ovo je naročito došlo do izražaja nakon prošlogodišnje bronzane medalje na EP koja je za ovu talentovanu generaciju bila enorman uspjeh a koja je možda i prerano došla".
"Druge opcije mi nisu dovoljno inspirisale da bih vjerovao u njihov kvalitet u borbi za najveći rezultat. I kad svjesno rizikujete onda obično i znate razloge zašto se nešto dogodilo ili se nije dogodilo i znate gdje ste i zbog čega ste napravili grešku. Ovaj put se nije dogodilo i napravio sam grešku".
SP u Poljskoj istorijski događaj
Svjetsko prvenstvo u Poljskoj je, kaže Kolaković, za odbojku bio istorijski događaj, počevši od otvaranja šampionata pred 62 hiljade gledalaca, pa do sjajnih atmosfera širom Poljske, u svim dvoranama, gdje se prvenstvo igralo.
"Poljaci izuzetno vole odbojku i mi kao učesnici prvenstva smo se osjećali privilegovanim da možemo da budemo dio tog ambijenta i da uživamo u popularnosti našeg sporta. Zbog toga sam sretan što je ovaj izuzetno naporan turnir osvojila upravo Poljska reprezentacija. Bili su najbolji. Nije uvijek lako igrati u svojoj zemlji, sjetite se prošlogodišnjeg evropskog prvnstva u Poljskoj. Ovaj put i pored pritiska koji su imali i pored odluka u izboru igrača selektora Antige koji je i debitant, pred predivnom publikom koja ih je nosila čitavo vrijeme ipak su uspjeli da kao domaćini osvoje SP".
"Posljednji put je to uspjelo Čehoslovačkoj republici 1966. godine. To je veliki, ali više nego zaslužen uspjeh. To je velika pobjeda igrača, trenera navijača, ali po mom mišljenju to je najveća pobjeda odbojkaške federacije Poljske zbog svih napora koje je napravila da organizuje prvenstvo na vrhunskom nivou, da bude hrabra u izboru trenera i da šampionatu da istorijski značaj. Ostaće zapisano da je Poljska kao domaćin osvojila šampionat i da je odbojka probila svoje granice igranjem na fudbalskom stadionu pred 62.000 gledalaca. Sve ostalo će biti potisnuto u drugi plan", ističe Kolaković.
Nikolu Grbića za novog selektora
Nakon odlaska Kolakovića, otvoreno je mjesto selektora Srbije.
Iskreno se nadam i navijam da Nikola Grbić dobije povjerenje Odbojkaškog saveza Srbije kao novi selektor, jer smatram da je ovim igračima upravo jedna takva sportska veličina potrebna da nadograde svoj kvalitet. Nikola je u odbojkaškom znanju bez premca, zna način na koji funkcioniše savez i reprezentacija, a u odnosu na dojučerašnje saigrače ima autoritet koji mu garantuje sjajne odnose".
"Kao igrač je bio izuzetno analitičan, metodičan, posvećen do fanatizma. Siguran sam da će takav biti i kao trener, a sve je to preduslov za vrhunske rezultate. Osim toga, značajan je njegov autoritet u odnosu na brojne sportske institucije u Srbiji i inostranstvu", zaključio je Kolaković.
Bonus video:
