U galerijama "Nikola I" i "Ilija Šobajić" u Nikšiću otvorena je izložba slika i kolaža Milovana Mikija Radulovića, slikara koga odlikuje "naivno i nevino gledanje umjetnosti", umjetnika koji je sačuvao "djetinju čednost". Izložbu, na kojoj je predstavljeno oko 35 slika i 20-ak kolaža, organizovao je nikšićki Centra za kulturu u okviru Programa podrške razvoju kulture u tim gradu.
Otvarajući izložbu reditelj Goran Bulajić kazao je da je Radulović "posvećeni slikar u kasičnom smislu riječi", umjetnik koji u njemu nalazi plemenitu emociju i izaziva katarzično stanje.
"Uvijek sam se, nekako prećutno, slagao sa stavom koji moćno i nedvosmisleno nudi njegovo djelo - prije svega treba da, bez iluzija, vidimo svoje okruženje, svoje porijeklo, svoje djetinjstvo, svoje strahove, svoje radosti, jednom riječju – emocije, pa tek onda da "bolujemo svjetsku bol"", kazao je Bulajić.
Radulović, koji je priredio oko 30 samostalnih i učestvovao na preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, dobitnik je više značajnih nagrada iz oblasti likovnog stvaralaštva. Pripadao je umjetničkoj grupi "Generacija 9", a član je ULUCG-a od 1987. godine.
"Principi estetskog i mikro i makro kosmosa u Radulovićevim slikama su istovjetni, oba su nepregledni, oba su tajna. Zbog iskrenosti i istrajnosti, maštovitosti u pronalaženju artikulisanih tema na prividno svima poznatom prostoru, cijenim i razumijem Mikijevo umjetničko stvaranje koje ima stabilan kontinuitet i veoma precizne i razložne pomake u maniru starih majstora", istakao je Bulajić.
Izložba u Nikšiću, kako je kazao reditelj, ogleda se u redukciji i intenzivnijim bojama, posebno u kolažima koji su ironičan i "aplikativan" odgovor na sve prisutniju otuđenost i šematizam.
"Višegodišnji slikarski opus Milovana Radulovića je, od prvih radova, jedinstven primjer uspješnog saglasja teme i forme. On je po tome prepoznatljiv. Siguran sam da ko jednom vidi slike Mikija Radulovića neće drugi put pitati "Čija je ovo slika?"", zaključio je Bulajić.
Umjetnik, koji je diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1977. godine, a na istom fakultetu, tri godine kasnije i magistrirao, kazao je da kako godine promiču život i umjetnost se poistovjećuju.
"Ja sa ovim živim i ne primjećujem da li se nešto u mojoj umjetnosti mijenja, već slikam ono što osjećam i kako se osjećam. To je potreba da izbacim to iz sebe, a umjesto da pričam ili pišem, ljepše mi je da slikam, jer ovo drugo vjerovatno ne bih umio", kazao je Radulović.
Slikama se, kako je kazao toliko "ispričao", da više noćima i ne spava, a smatra da sve greške koje napravi daju poseban život njegovim slikama.
"Bez slikanja i Nikšića ne bih mogao da živim. Bolje me ubij, nego me makni iz Nikšića. U prostoriji gdje je izložba tu sam završio osnovnu školu, tako da i to stvara dodatne emocija. A ova galerija je za mene jedna od najljepših u Crnoj Gori", kazao je umjetnik.
Za njega je, kako je istakao, poseban doživljaj izlagati u rodnom gradu gdje je napravio prve umjetničke korake, gdje su njegovi prijatelji i gdje je proživio, kako reče, čitav život.
"Potraga za tim, zapravo, jedva primjetnim, tihim sjećanjem je potraga za kućom u kojoj stoluje njegova umjetnost", zapisao je istoričar umjetnosti Ognjen Radulović.
Galerija
Bonus video:
