Španski pisac Havijer Serkas gost je aktuelnog Festivala svjetske književnosti u Zagrebu.
U svojoj hit knjizi “Anatomija jedne pobune”, koja je upravo objavljena i na hrvatskom, piše o događaju koji ga, kaže, dugo opsjeda: “Pišem o španskom državnom udaru jer se svi demoni naše novije istorije vrte oko toga, kao u SAD-u oko ubistva Kenedija”. Jutarnji list sa potpisom Mirjane Dugandžije donosi razgovor sa španskim piscem.
U tom se romanu, prodatom u Španiji u 250.000 primjeraka, Serkas bavi pokušajem državnog udara u Španiji 23. februara 1981. Adolfo Suarez, prvi demokratski predsjednik postfrankističke Španije, dao je ostavku. Parlament se sastao da izabere drugog, kad je u prostoriju upala pomalo komična figura pukovnika Tehera, koji je mahao pištoljem, i žandara koji su otvorili vatru... Svi su zastupnici polijegali po podu tražeći zaklon, samo su u klupama ostali da sjede dotadašnji premijer Suarez, njegov zamjenik Meljada i vođa komunističke partije Španije Santjago Kariljo. Zašto su samo ta tri čovjeka ostala da sjede, pitanje je na koje u svojoj knjizi Serkas traži odgovor.
Serkas je univerzitetski profesor španskog jezika, napisao je desetak knjiga, a posljednji mu je roman “Zakoni granice” (2012).
Što ste na kraju napisali - roman, hroniku, istorijski pregled…? "To je hronika, to je istorijska knjiga, to je esej, to je mješavina serije biografija, takođe i autobiografija... I, na kraju, to je roman, iako nije fikcija, nema jedne riječi koja je fikcionalna. Forma je romaneskna. I na kraju, to je roman jer je centralno pitanje romaneskno, odnosno moralno pitanje. Problem je što imamo dilemu oko toga što je roman…"
Tako je i kod nas - što je u djelu više nefikcionalnih elemenata, manje mu se priznaje da je roman. "Oh, to je problem svuda - samo je fikcija roman, tvrdi se. I to samo fikcija koja ima jednu formu romana - roman XIX vijeka. Sve je vrlo striktno postavljeno: priča, karakteri… A ono što ja želim da postignem, ne samo u ovoj knjizi, nego i u prethodnim knjigama, jeste da proširim ideju romana. A kako proširiti ideju romana? Idući ka njegovim izvorima - Servantesu, romanu XVIII vijeka, engleskom, francuskom… to nije mnogo, ali proširuje tu ideju romana kao “višerodnog”. Romana koji “jede” sve žanrove koje nalazi oko sebe: esej, hroniku, istoriju, sve…"
Što biste rekli - koja vrsta romana najbolje odgovara našem vremenu, senzibilitetu? "Ne znam. Pokušavam da pišem najbolje što mogu, ali ne mogu reći što je “najbolje”. Ono što mogu reći je da krajem XIX vijeka, kada roman dobija priznanje kao nešto ozbiljno - dotad je bio neka vrsta zabave za djevojke, žene, ništa važno i ozbiljno - od tog trenutka ljudi govore o krizi romana".
Vjerujete li u to? "Ne! Ali, vjerujem da određena vrsta romana, sada dominantan stil, nema baš mnogo za reći. Možda je iscrpljen. Ali zaista govorim samo o toj formi romana XIX vijeka, koji je bio tako veliki i moćan, da je kreirao fikciju koja je i jedini model pisanja romana. Ali to naprosto nije istina. Volim mnogo slobodniju ideju romana, koja dijelom dolazi i iz njegovih početaka. Roman mora biti zabavan, duhovit, ali može nam dati i mnogo, mnogo drugih stvari".
Građanski rat, naš nacionalni sport
Dvadeset treći februar važan je datum u istoriji Španije. Samo po sebi zato ne mora biti tema romana - što je vas navelo da o njemu pišete?
"Uvijek kažem da pišem o opsesijama. To je ono zbog čega pišem. I o stvarima koje ne razumijem. Zanima me ta epizoda kao što zanima sve Špance. Kao što su svi Amerikanci zainteresirani za Kenedijevo ubistvo. To je mjesto oko kojeg se svi demoni i đavoli naše novije istorije vrte, kao i oko Kenedijevog ubistva.
U tom trenutku, kad sam odlučio da pišem roman, bilo je prošlo šest godina od Frankove smrti, nakon dugog perioda diktature postajali smo demokratska i evropska država. U tom trenutku, u parlamentu, dok su birali drugog demokratskog predsjednika, istorija se ponovila - da, pojavio se čovjek s pištoljem, s vojnicima, tražeći od ljudi da ga bezuslovno slušaju. Naša je istorija izronila jer, znate, naš nacionalni sport je građanski rat".
Bonus video:
