Crna Gora je u Sofiji za samo 20-ak minuta prešla put od snova do košmara, od najbolje partije u kvalifikacijama do najtežeg poraza.
Prvi utisak - nijesmo naučili lekciju, koju smo imali priliku da savladamo u jednom prijateljskom meču. Sjeća li se neko utakmice protiv Rumuna u Bukureštu krajem maja prošle godine (Rumunija i Bugarska, dvije susjedne i fudbalski slične balkanske selekcije)? I tada je Crna Gora, pisalo se tome, odigrala “najbolje poluvrijeme do sada”. Bilo je tu mnogo šansi, atraktivnih akcija, grešaka sudije na našu štetu, pa čak i promašen penal Mirka Vučinića. Ali, “najbolje poluvrijeme”, priča je već poznata, pretvorilo se u najteži poraz od stvaranja crnogorskog tima. Rumuni su dobili 4:0 nakon što se crnogorska selekcija, poslije gola Mutua u finišu poluvremena, bukvalno raspala na terenu.
Rumunski mediji pisali su tada da u Bukureštu vjerovatno nikada nije gostovala reprezentaciju koja je ostavila bolji utisak, koja je izmamila toliko uzdaha (tada se istakao Vučinić), a koja je na kraju ubjedljivije poražena.
Šesnaest mjeseci kasnije ponovila se slična priča, ulogu Vučinića preuzeo je Jovetić, čak je i postigao gol, ali ni on nije bio dovoljan. Opet se naša mreža zatresla četiri puta, jednom u finišu prvog dijela i tri puta u nastavku.
Fraza “od sjaja do očaja”, nažalost, savršeno pristaje Crnoj Gori. Gotovo je nestvarno da jedan tim može da ima toliki kontrast u igri. Kako je, uostalom, moguće da se “najgora igra u kvalifikacijama”, kako su bugarski novinari opisali partiju svog tima na poluvremenu, pretvori u najbolju utakmicu Bugarske u kvalifikacijama, i to za samo 46 minuta!?
Jednu fudbalsku utakmicu, nažalost Crne Gore, ne čini jedno poluvrijeme. Ne čini je ni savršen utisak, pa čak ni gol, koliko god bio maestralan. Utakmica, na našu žalost, traja mnogo duže nego što očigledno možemo da igramo dobar fudbal.
Treba, međutim, prihvatiti neke stvari kao neminovnost - Crna Gora ima napadače evropskog kalibra, ali nema takve fudbalere u defanzivi. Otuda, vjerovatno, jedan postignuti gol i pet propuštenih šansi na jednoj, te četiri primljena pogotka na drugoj strani. Crna Gora, dalje, nema 20 igrača približnog ili sličnog kvaliteta kao što ih imaju Bugarska, Rumunja, Irska... Otuda raspad sistema u igri kada nedostaju makar dva prvotimca. Samo Crnoj Gori, takođe, može da se desi da prvo poluvrijeme traje 15 sekundi duže nego što je određena nadoknada, te da se upravo u tih 15 sekundi primi gol.
I šta dalje? Crna Gora je porazom od Bugarske izgubila teoretske šanse da se plasira na Svjetsko prvenstvo, iako su, jasno, one davno bile izgubljene. Propuštena je i šansa da se osvoji treće mjesto, jer je Bugarska sada odmakla.
Ostaje, za utjehu, da Crna Gora bude četvrta, što je bila i neka realnost uoči kvalifikacija, iako smo maštali, naravno, o boljem plasmanu. A za četvrto mjesto neophodne su pobjede protiv Kipra i Gruzije. Sve “male” selekcije do sada su padale pod Goricom, problem smo imali samo sa onim većim. Zato Crna Gora može i mora da pobijedi oba meča, jer je kvalitetnija od oba protivnika.
To se jasno vidjelo u Sofiji u prvom poluvremenu, iako je Kipar (a vjerovatno će i Gruzija) bolje prošao u Bugarskoj nego Crna Gora.
Bonus video:
