If women ran the world we wouldn't have wars, just intense negotiations every 28 days. Robin Williams
Frižider ne radi kako treba ovih dana, definitivno. Moja draga je jutros ustanovila da se mlijeko opet pokvarilo — Nije se pokvarilo, usirilo se! Usirilo se mlijeko!
Novi frižider košta — Koliko? — 250, 300, 350, 400 eura - 500 eura plafon - za 500 eura sigurno može da se nađe dobar frižider, neki njemački, originalni — ali ja nemam te pare, trenutno - a moja draga ne može ni da zamisli svoj jutarnji čajčić bez mlijeka - pa je u to ime specifirala — Isključivo Kravica, crveni brik, 2.8 masti, 0.5 litara! Molim te dušo. Čuješ li me dušo?
Ja sam kriv. Da sam juče kupio novi frižider - mlijeko se sigurno ne bi pokvarilo - to je ta neumoljiva logika. Ispred Rode sam zatekao stravičan prizor - stotine i hiljade đaka (oba pola) drže Rodu pod opsadom. Svi su se drali u jedan glas - i svi su jurcali na sve strane. Prokleti veliki odmor.
Unutra je bilo još toliko đaka - pravili su strahovitu pometnju - ali stvari ipak nisu izmicale kontroli. Momak iz obezbjeđenja - momak u sivoj uniformi - budnim okom je pazio na smoki, čips i čokoladice. U Crnoj Gori se svakodnevno, u prosjeku, ukrade barem milion eura, iz mjesta - ali Država Crna Gora nema svog momka u sivom da čuva te silne milione i da drži lopine na odstojanju. Roda je vrlo ozbiljna firma - CG je vrlo neozbiljna država - to je zaključak.
Odustao sam od kupovine mlijeka, naravno. Otišao sam do kioska, uzeo sam novine i sjeo na klupu - taman da ovjerim naslove dok se ne završi veliki odmor. Ne mogu da vjerujem da je ljeto prošlo - i ljeto se usirilo - kad prije čovječe? - ljeto nismo ni osjetili, a već je septembar, počela je škola (laste lete na jug, kiša pada, lišće opada). Dakle, vrag je odnio šalu - vrijeme je da se opet zasuču rukavi (i nogavice) - vrijeme je za ozbiljne teme. U to ime, počeo bih pitanjem - koje zahtijeva malo duži uvod - moraću da vas uvedem u pitanje, što bi se reklo.
Pazite sad dobro:
Na Svjetskoj izložbi u Briselu, davne 1958. godine (Univerzalna međunarodna izložba u Briselu - EXPO 58) - Jugoslavija je predstavljena grandioznom izložbom u velelepnom paviljonu, podignutom specijalno za tu priliku, po projektu hrvatskog arhitekte i umjetnika Vjenceslava Rihtera (Vjenceslav Richter). Na projektu paviljona sarađivao je Emil Veber (Emil Weber - dizajn interijera, kompletna produkcija - Veber nikada nije posebno insistirao na svom dijelu autorstva nad YU paviljonom za EXPO 58, iz ko zna kojih razloga, tako da se to ostvarenje uglavnom pripisuje Rihteru) - a kasnije je uključen i Zdravko Springer (konstrukcija).
Prvobitna ideja - originalna ideja - ona kojom su Rihter i Veber pobijedili u drugom krugu velikog opštejugoslovenskog konkursa, organizovanog 1956. godine (šifra: DIKSI 2) - jeste bila ekstravagantna, ali i sasvim u skladu sa proklamovanim imperativom da se nova, Titova Jugoslavija - predstavi u Briselu u najboljem svjetlu. Trebalo je, sa jedne strane, pred cijelim svijetom jasno ukazati na visoke domete i neslućene mogućnosti jugoslovenske tehnologije, a sa druge strane je bilo nužno uspostavljati nove sisteme društvenih vrijednosti.
Geometrijska kompozicija paviljona je bila zamišljena jednostavno - imamo dva koncentrična kvadra sa zajedničkim, centralnim stepeništem - imamo, dakle, ta dva kvadra, ukupno 32 X 42 m u osnovi, u idealnom međuodnosu koji otvara mogućnost kreiranja čitave serije raznih događaja u prostoru.
"Umjesto 'kontejnera' za izloške", piše Jasna Galjer, "prostor je definiran kao strukturalni sklop pet slobodno postavljenih superponiranih galerijskih nivoa povezanih zajedničkim stepeništima. Paviljon je u osnovi kompozicija volumena dva kvadra koji ulaze jedan u drugi. Njihov prostorni odnos omogućuje složenu igru međuprostora podijeljenih na međukatove, koja kulminira na dvije najviše poluetaže, gdje je prostranost dodatno istaknuta dramatičnim superponiranjem lučnih otvora i krovnih ploha".
Predviđeno je bilo da osnovnu konstrukciju - dva pomenuta kvadra - nosi set od 15 kablova obješenih o sekundarnu konstrukciju - prostornu rešetku - koju bi nosila četiri primarna i četiri sekundarna kabla - obješena o visoki stub - ili jarbol - kako su ga nazvali Rihter i Veber.
OK, pojasniću - imamo taj elegantni jarbol, vretenastog oblika - s finim konusnim završecima, s obje strane - visine nekih 70 metara (kao soliter od dvadesetak spratova) i radijusa oko 240 cm u središnjem dijelu, a na završecima oko 80 cm. Na polovini jarbola je trebalo da se nalazi prsten o koji bi se objesila četiri primarna i četiri sekundarna kabla - kako bi nosili prostornu rešetku - o koju se onda kačio osnovni volumen - ta dva kvadra - i to na 15 mjesta.
Rihter je u neku ruku anticipirao ključna događanja na EXPO 58. Tačno je pretpostavio da će glavni akcenat postavki supersila - Sjedinjenih država i Sovjetskog saveza - biti na osvajanju svemira, tj. na budućim svemirskim putovanjima - svemirska sonda Sputnik, izložena u paviljonu SSSR, bila je prava senzacija i privukla je daleko najviše pažnje na Svjetskoj izložbi (sonda je po zatvaranju izložbe nestala - na vrlo misteriozan način - da bi na kraju SSSR optužio SAD za krađu) - pa je zato predložio objekat koji se mogao shvatiti i kao naučno-fantastični odgovor na temu svemirskog broda - koji bi izranjao iz vode, doslovno - ispod lebdećeg paviljona je trebalo da se nalazi bazen.
Nažalost, Rihterov paviljon nije izveden u izvornom obliku - i da je postojala snažnija politička volja, izgleda da tehnološke mogućnosti ipak ne bi dozvolile toliko ekstravagancije. Odustalo se od ideje jarbola - izvedena je 'klasična' varijanta paviljona na 15 stubova - a dodata je, za utjehu, 35. metara visoka, samostojeća Rihterova apstraktna skulptura - šest lučnih, istovjetnih segmenata skulpture je predstavljalo šest republika nove Jugoslavije.
Bez obzira na sve, Rihterov paviljon na EXPO 58 je jedno od izuzetno važnih ostvarenja jugoslovenske, tj. hrvatske arhitekture pedesetih godina prošlog vijeka. Recepcija paviljona je u vrijeme Svjetske izložbe bila izrazito pozitivna - u evropskoj štampi i u nekoliko internacionalnih arhitektonskih časopisa pojavili su se vrlo afirmativni prikazi - čime se moglo pohvaliti tek nekoliko paviljona uz Rihterov (Njemački - Egon Eiermann & Sep Ruf - i Norveški - Sverre Fehn - prije svih).
"Suvremena je arhitektura (na izložbi u jugoslovenskom paviljonu, op.a.) predstavljena vrlo reduciranim odabirom", piše Jasna Galjer, "koji nije pružao vjerodostojnu sliku kvalitete, osobito što se tiče konteksta iz kojega proizilazi i Richterov projekt paviljona".
Kako bilo, na Svjetskoj izložbi u Briselu, u YU paviljonu, predstavljen je bio, između ostaloga, i projekat buduće građevine - realizovane (djelimično) u Podgorici, tj. Titogradu, 1961. godine.
Nagradno pitanje glasi: o kojoj je građevini riječ i ko je autor - tj. autorka - projekta te građevine?
Odgovor u sljedećem broju...
Galerija
Bonus video:
