"Ukazao sam da je,..., jednako tačno da ni bez investicija i otvaranja perspektive za kvalitetno zapošljavanje..., ne možemo računati na ... unapređenja vladavine prava i razvoja demokratije" (Đukanović od Brisela traži investicije : od toga zavisi bolja vladavina prava - Vijesti 28.8.) Mladost ostavlja trag na čo’jeka civila, građanina i političara napose. Reče V. Čerčil, mlad čovjek i na zapadu počinje kao komunista: kod nas tim prije, posvećeno se uče citati i fragmenti, program partije, pohađa Kumrovec, savjetovanja o Marxu na morskoj obali i živopisnim planinskim visovima, učlanjuje se među prvima u vladajuću partiju. Sve to doprinosi konačnom opredjeljenju da se bavi politikom, ako ne do kraja svijeta i vremena, a ono bez ograničenja mandata. Nije na posljednjem mjestu činjenica što budući političar, upoznajući luksuzne hotele, većma zavoli i svoju domovinu. Radničku klasu, narod, prošlost, pravnu državu, nezaposlene - obaška. Tijekom vremena neki od ovih entiteta postali su i glasači. Nezaposleni međutim, sve manje glasaju za nezaposlenost i nemoćnu vladu - zaposleni još ne viđeše svoja prava i pravnu državu.
Političar i vrijeme Ipak, razmišljati o vremenitosti političara maliciozno je veoma. I ko uopšte voli priču o prolaznosti. Utjeha je to i uzdanje uskraćenih i uvrijeđenih: nešto mora proći vele - ako ne teškoće, onda mi. Uporedite tu mudrost sa političarem koji kontra vječnosti stoji i zbori. Prigovara im se pokadkad što iz korijena mijenjaju vjeru i parole, što su tijekom revolucionarnog djelovanja evoluirali, kako je to lijepo objasnio profesor N.K. to jeste, opet će profesor - što nijesu ostali magarci. Lako je biti dosljedan epizodisti koji nije okusio vlast. Pristalicama jasnoće i razgovijetnosti po ovom pitanju, preporučujemo da prizovu sliku - veseli lik i djelo druga R.K. Kao radnički tribun divno se osjeća u svojoj koži, radostan, jotuje, zorno nakrivio kapu iliti šeširić. Ništa ne mari što je nestalo voljene mu radničke klase. Evoluirao je u patriotu.
Prisjetio se Marxa Predsjednik crnogorskih socijalista je evropskim liderima skrenuo pažnju da nema demokratije bez ekonomskog napretka. Naime, malo je njih, predsjednika vlada EU, učilo osnove marksizma - Kumrovec je bio škola zatvorenog tipa. Razvijali su spontano ekonomiju ne nadajući se demokratiji. Ili nedajbože da se sjete ekonomije i investicija kad im prifali glasača. Ili kad se gubitak vlasti nazire kao noćna mora. Dabogme, znao je premijer i ranije da na ekonomskoj osnovi raste sva društvena nadgradnja - pravna država i politički sistem, kultura, moral, institucije... ali ga premamiše neoliberali. Obnovljeni socijalista nam predočava, da se kao demokrata i predsjednik izvršne vlasti našao u dvostrukoj nemogućnosti: ekonomiju je posve napustio, tačnije, prepustio inozemnom faktoru tzv. investitorima. Od njega, sedmostrukog predsjednika vlade više ništa ne zavisi: fali taj prvi, neophodan uslov uspostavljanja pravne države.
Pomagajte drugovi Na bjelosvjetskim investitorima i kontroverznim biznismenima sva je odgovornost i rabota. Oni kao da imaju preča posla u situaciji kad glasači - nezaposleni, omladina, radnici - sve više okreću leđa vladajućoj neoliberalnoj agenturi u državi Crnoj Gori. Ne daj Bože, može doći i do promjene vlasti, što bi bila „pogibeljna avantura“ kako blagovremeno upozoriše DANU akademici. Premijer je ukazao na tu opasnost i gospođi Merkel. Domaćim snagama, depeesom, udbom, posvećenim djelovanjem - sve da hoće - ne može stvar demokratije pokrenuti sa mrtve tačke. To je kao da hoće da se izvuče iz živog blata vukući sam sebe za perčin. Neko mu mora pomoći: ako ne Evropa, Brisel i Marx - moraće Ranko. U protivnom ostade Evropa bez DPS-a ili Crne Gore, svejedno.
Bonus video:
