Ratkovićeve večeri poezije su ove godine neosporno napravile jednu revitalizaciju poezije i predstavile iznova ovaj festival u jednom skoro evropskom izdanju, kazao je književni kritičar Borislav Jovanović.
On je, na promociji knjige "Efekat leptira", prošlogodišnje dobitnice nagrade "Risto Ratković", Tanje Kragujević, kazao da je dodjeljivanje tog priznanja njoj i Balši Brkoviću doprinijelo da "reputacija RVP dobije jedan novi zamah i prepoznatljivost, jer se radi o dva pjesnika koji su svojim književnim opusom ono što je znak dobre poezije, one koja ostaje".
"U ovom vremenu, koje je duhovno potpuno izlizano, svo u znaku globalne moderne, onog što je jedna vrsta mediokritetizacije cijelog društva, planete i civilizacije. U tom strašnom padu duhovnosti, u tom deficitu duhovnog, čini mi se da još samo poezija može biti ljudsko ogledalo onoga i što čovjek može da prepozna u sebi, prije svega, i da sa tim bude na neki način u jednom prisnom kontaktu sam sebi često dovoljan. A ako se iz toga rodi dobra poezija, onda je i onaj koji je čita takođe u jednom trenutku potpuno preseljen-identifikovan sa poezijom tog autora", rekao je Jovanović.
Istakao je da u zbirci posebno cijeni momenat poetskog i semantičkog.
„Ukoliko se u jednoj poeziji ta dva elementa nađu u jednoj potpunoj funkcionalnosti, estetskoj, značenjskoj u pogledu forme, a to je, u stvari, sinonimno poetičko i semantičko, onda ta poezija dobija na svojim nivoima, slojevima, onom što bih nazvao svrhom literature. Ta nit što se provlači kroz cijelu poeziju a posebno kroz 'Efekat leptira'. Pokušavao sam definišem poeziju i u kontekstu ove knjige i došao do zaključka da je svaka definicija dobra, ali nikada dovoljna, jer svaka poezija je beskrajna kao prostor i vrijeme, i samo ona poezija koja nam sugeriše jednu takvu sudbinsku situaciju je prava poezija , pa i prava literatura. To znači da se poezija najbolje definiše pišući ili čitajući je. Dok je čitate onda i kroz to čitanje dobijate povratnu informaciju, često imaginarnu o tome šta je poezija, ili, naravno, pišući je. Drugo, kada je riječ o poeziji uvijek mislim da se poezija dešava u poeziji, i ako nema tog procesa dok je čitamo i pišemo, i dok ona ne dozvoljava da budemo njen subjekt do kraja, i dok ona ne preuzme svoje tokove, rukave, digresije, opservacije, i dok se sve to ne ujedini u neki spontanitet, nije poezija. Ona ne trpi regule, i niko u literaturi nije toliko agresivan i otuda toliko mnogo raznorodnih zbirki poezije koje nose pečat ličnog doživljaja svijeta. Ne mogu više biti uzori ni veliki pjesnici, iako ostaju veliki, ali novo vrijeme i raspolućeni čovjek današnjice traži duhovnu satisfakciju tim što će o sebi govoriti potpuno ispoljeno i tražiti jezički svijet kao jedinu ispomoć da saopšti sebe“, dodao je Jovanović.
Kazao je da je "Efekat leptira" stih, jedna uspješna definicija poezije.
"Zašto? Zato što je nađena prava simbolika – leptir o kojem znamo sve i ne znamo ništa. Ima ih na hiljade vrsta, a žive samo nekoliko dana, vidimo ih, nestanu i nema ih. Ovdje je ta simbolika došla do izražaja - da se kroz tu simboličku minijaturu i cio univerzum naš uhvati", kazao je Jovanović.
Govoreći o društveno-istorijskom miljeu šezdesetih, u kojem je profilisana, Jovanović je objasnio da se Tanja Kragujević pojavila u vrijeme jednog burnog razvoja jugoslovenske literature, prije svega srpske.
"Ona je pisala, prije svega, pod uticajem Vaska Pope, Miodraga Pavlovića, pa Miloša Crnjanskog i slijedila je dalje put poznatih emancipovanih evropskih pjesnika u srpskoj literaturi kao što je Ivan Lalić, kao što je manje poznat, ali veliki pjesnik Aleksandar Ristović, i niz pjesnika koji su imali sasvim drugu poetsku, estetsku i tematsku orijentaciju i koji su uspjeli da se odvoje od mitološkog, istorijskog konteksta. Dakle, ona je potpuno na fonu onog pjesnika koji je šezdesetih godina ostavio utisak dobrog talentovanog pjesnika. Ova poezija ima primjesa poznate poljske pjesnikinje Vislave Šimborske", istakao je Jovanović.
Kragujević iz opravdanih razloga nije prisustvovala promociji, ali jeste, kako je rekao Jovanović. "njen duh, odnosno duh 'Efekta leptira' i njenih drugih knjiga".
Program je vodio Izet Erović, dok je stihove poznate pjesnikinje recitovala učenica Gimnazije "Miloje Dobrašinović", Nejra Arslanović.
U okviru programa juče je, pored pjesničkog časa u više osnovnih škola, održan i Mali sajam velikih knjiga u kući Rista Ratkovića, kafa sa piscemna kojoj su razgovor vodili književnik i književni kritičar Dobrivoje Stanojević i novinar RTCG Vanja Kovačević, kretivna radionica, promocija knjige prošlogodišnjeg dobitnika nagrade "Risto Ratković", Balše Brkovića, promocija knjige "Lako uzemljenje", Dona Patersona, Međunarodno pjesničko veče "Eno ga, po moru teče Lim" i dodjela nagrade Risto Ratković.
"Balša Brković ima Taj retorički nerv. Ima dar za karnevalizaciju, za slobodu forme. Rima kao komentar, rima kao oblak, da se nešto tragično oveseli", kazao je publicista Božo Koprivica na promociji knjige Brkovića.
"Nema života bez promjene ritma, bez odaha. Evo mogu da rimujem kad mi se ustihuje, i zato B.B. valja čitati uz Bokerinijevu Noćnu muziku Madrida, f ili Rumunske igre Bele Bartoka, u izvođenju Avija Avitala na mandolini, ili uz Šabana Barjamovića, Anđeo čuvar, ili uz Kerubinijevu Četvrtu sonatu za čelo, ili uz bjelopoljsku Sjedi Hajra kraj bunara, i božanstveni glas Olivere Tičević, koja sve insturmentale može da otpjeva", kazao je Koprivica.
Knjiga je objavljena prije nekoliko dana, u izdanju JU Ratkovićeve večeri poezije. Brković je izrazio zadovoljstvo što je njegova knjiga objavljena u okviru tako značajne manifestacije.
"Prvu knjigu sam objavio prije 33 godine, i današnji pogled Boža Koprivice bio mi je veoma zanimljiv, a vezan je za razvojni put moje poezije od sredine osamdesetih pa do prošle godine, kada je i objavljena knjiga "Crno igralište", koja je i nagrađena Ratkovićevom nagradom", istakao je Brković.
Bonus video:
