Fil Alehandra Inaritua iz Meksika "Birdman or" je otvorio ovogodišnje, 71. izdanje jednog od dva najvažnija filmska festivala na svijetu, onog u Veneciji.
Uz uobičajene svečane momente i raskošne elemente ceremonije otvaranja, Mostrom vlada ona lijepa energija iščekivanja - što će donijeti još jedan festival.
Inarituov film je nesumnjivo bio zanimljiv početak, ali, možda pravu najavu daje filmski kritičar Jurica Pavičić kada ovaj festival najavljuje kao - samit čudaka...
"Ovogodišnjem venecijanskom filmskom festivalu, ako ništa drugo, jedne stvari neće faliti - a to je ekscentričnost. Neobuzdani njujorški režiser, autor Zlog poručnika Abel Ferrara, majstor japanskog kiber-tehno trilera Šinia Tsukamoto, mračni Austrijanac Ulrih Zajdl te kultni švedski ekscentrik Roj Anderson, samo su neki od darovitih čudaka koji će se od ove srijede na venecijanskom Lidu okupiti da bi prikazali svoje nove filmove".
Hrvatska kinematografija ima svog predstavnika u Ognjenu Sviličiću čiji će film - "Takva su pravila" biti prikazan u propratnom programu “Horizonti”.
Sviličićev film fokusiran na sve prisutniji fenomen maloljetničkog nasilja, najavljen je za danas.
Hrvatsku kinematografiju obično bije glas da teško probija granice. Ipak, reklo bi se da je Ognjen Sviličić - izuzetak. Ovaj Splićanin, rođen 1971. u porodici novinara, bio je režiser tv drama kad je sredinom prošlog desetljeća s filmovima “Oprosti za kung fu” (2004) i “Armin” (2007) ušao u program Berlina.
Nakon toga, Sviličić je nastavio snimati vlastite filmove, a uveliko radi kao koscenarist na filmovima hrvatskih, slovenačkih i srpskih kolega. Film "Takva su pravila" u Veneciji ima svjetsku premijeru.
Kao autor koji je tri puta ušao u selekcije Berlina i Venecije, Sviličić komentariše tvrdnju da hrvatskom (to važi i za regionalni) filmu fali inostrana vidljivost, te što bi trebalo promijeniti.
"Postoji jedna teorija, koja, otkad se bavim ovim poslom, kruži među rediteljima i novinarima, a to je da festivali vole samo određenu vrstu filmova, i to onu vrstu koja uvijek prikazuje nekakav jad ili sirotinju, egzotiku. Ta teorija s egzotikom u mom slučaju pada u vodu jer Novi Zagreb je sve samo ne egzotičan. Isto tako je bilo govora da prolaze samo hrvatski filmovi koji se bave Bosnom, što je bio jedan od komentara kad je “Armin” ušao na Berlin. Ja, evo, sad u filmu nemam Bosnu ni egzotiku, nemam ni seksa ni romske muzike, pa sam ušao na Veneciju. Tako da je moj odgovor na to što bi trebalo promijeniti da bi naši filmovi bili vidljiviji - ništa. Trebalo bi snimati što bolje filmove i onda će ih festivali uzimati jer su dobri, kaže Sviličić.
Bonus video:
