It's funny how the colors of the real world only seem really real when you viddy them on the screen.
Anthony Burgess, "A Clockwork Orange" (1962)
Hotel "Evropa" se nalazio u Podgorici - otprilike na mjestu gdje se od 1953. godine do prije godinu dana nalazio prvi poslijeratni hotel u Podgorici/Titogradu - Hotel "Crna Gora" - na istom mjestu gdje se danas gradi novi Hotel "Hilton Podgorica - Montenegro", što će reći na samom sjecištu dvije najvažnije podgoričke urbane ose - Bulevara sv. Petra Cetinjskog i Ulice Slobode, odnosno Ulice kralja Nikole. Otvoren je krajem 1939. godine, a srušen je u vrijeme Drugog svjetskog rata.
O Hotelu "Evropa" piše Jovan Vukčević u tekstu naslovljenom "Podgorica dobija novi, ljepši izgled" (Zeta/ Nedjeljni list/ nedjelja, 8. oktobar 1939.):
"Za jednim hotelom kao što je "Evropa" žudilo je građanstvo Podgorice, sav dolazeći i kroz Podgoricu prolazeći svijet, koji se zadržavao manje ili više. Drugim riječima, tako-reći, do danas, Podgorica nije imala jednog lokala ovako divne arhitektonske izgradnje, pa se je kao nasušna potreba nametala izgradnja "Evrope". Ta, bez sumnje, osjetna praznina, popunjena je inicijativom g.g. Braće Burazerovića, izgradnjom "Evrope". Oni nijesu žalili ni materijalnih žrtava, već su uložili preko 1.500.000. — dinara, da zadovolje kulturnu, ali nasušnu potrebu Podgorice; uložili su takođe nevjerovatno velik rad i trud od samog početka zidanja zgrade do danas, da napokon uspiju i završe svoje veliko djelo, koje čini čast ne samo njima g.g. Braći Burazerovićima, nego i Podgorici, u kojoj su oni godinama pošteno radili a i danas rade i teškom mukom zarađeni novac unijeli u ovu veleljepnu građevinu, da je predadu Podgorici, kako bi oni koji u hotel dođu imali sve ugodnosti kakve mogu naći samo u Beogradu i možda Zagrebu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu".
Hotel "Evropa" je otvoren 15. novembra 1939. godine, a građen je po projektu poznatog podgoričkog inžinjera Staniše Popovića - ako je vjerovati Danilu Burzanu (Podgorički toponimi i znamenja).
Burzan navodi i da su onovremeni putopisci svjedočili da je "Evropa" bio najopremljeniji i "izuzimajući Dubrovnik, najveći hotel u Zetskoj banovini" - što nije tačno, naravno - 9. jula 1939. godine otvoren je Hotel "Ko-op" u Ulcinju - ili punim imenom i prezimenom: Dom Saveza nabavljačkih zadruga državnih službenika (od 1947. godine posluje kao Radničko odmaralište Centralnog odbora Jedinstvenih sindikata Jugoslavije "Ivan Milutinović", a od 1955. do rušenja 2007. godine kao Grand hotel "Galeb") - koji je raspolagao sa 66 soba raspoređenih na šest spratova, restoranom i čitaonicom - te liftovima i hladnjacima - koji su u to vrijeme bili rijetkost (pogotovo hladnjaci). U izgradnju i opremanje Hotela "Ko-op" je uloženo preko 10.000.000. — dinara, što je nekih sedam puta više nego što je uloženo u izgradnju i opremanje Hotela "Evropa". Toliko o veličini. Što se tiče 'ugodnosti' koje pominje Vukčević, sumnjam da je "Ko-op" zaostajao za "Evropom" - biće da Vukčević ipak nije bio obaviješten o otvaranju novog, modernog hotela u Ulcinju, što mu nije zamjeriti, informacije su u to vrijeme sporo putovale - a i putevi su bili loši.
Hotel Ko-op u Ulcinju; Hinko Bauer & Marijan Haberle, 1939.
Ko-op je građen po projektu hrvatskih arhitekata Hinka Bauera i Marijana Haberlea - i treba naglasiti da je bio prvi modernistički hotel na teritoriji današnje Crne Gore - kladio bih se da je bio i prava modernistička građevina uopšte na teritoriji CG.
U Ulcinju je godinu dana ranije, dakle 1938, otvoren i tzv. Državni hotel Zetske banovine - ili Banovinski hotel (poslije rata preimenovan u "Jadran", srušen nakon zemljotresa 1979. godine) sa 80 soba. U Budvi je 1939. godine otvoren Hotel "Avala", a u Herceg Novom je već postojao čuveni Hotel "Boka", otvoren 1913. godine. Svi ovi hoteli su se nalazili na teritoriji Zetske Banovine i svi su redom raspolagali sa znatno više smještajnog kapacijeta od podgoričkog Hotela "Evropa" - što će reći i da su bili znatno većih gabarita. Teško je vjerovati i da je "Evropa" bio opremljeniji od tih hotela. Dubrovnik na stranu, svakako.
Veliko je pitanje, takođe, koliko je Vukčević pristrasan kad je riječ o Hotelu "Evropa" - a pristrasan je definitivno, osjeća se to - opet, lijepo bi bilo kada bismo znali u čemu se tačno sastojala osobenost ugostiteljske ponude u Hotelu "Evropa" - i u čemu se ta ponuda razlikovala od standardne ponude u reprezentativnim podgoričkim hotelima u Njegoševoj ulici: "Imperijalu", "Jadranu"i "Beogradu". Kako bilo, ta tri hotela su takođe nestali u vihoru Drugog svjetskog rata.
"Rekoh, zidovi zgrade hotela "Evropa" izrađeni su planski, masivno i daju zgradi divan izgled", nastavlja Vukčević. "Isto tako i unutarnji dio hotela izgrađen je solidno i besprekorno, tako sve skupa daje zgradi veličanstven arhitektonski izgled. Radove na ovoj zgradi radili su naši vješti, solidni i besprekorni majstori i radnici i njima se ima zahvaliti što su svojim znanjem izgradili "Evropu", a samim tim ukrasili Podgoricu".
Veliko je pitanje, takođe, koliko je Vukčević pristrasan kad je riječ o Hotelu "Evropa" - a pristrasan je definitivno, osjeća se to - opet, lijepo bi bilo kada bismo znali u čemu se tačno sastojala osobenost ugostiteljske ponude u Hotelu "Evropa"
Ne preostaje nam ništa drugo nego da bezrezervno vjerujemo g. Vukčeviću - barem do trenutka kada će se pojaviti nekakvo detaljnije svjedočanstvo - ili serija fotografija eksterijera i interijera Hotela "Evropa" - sa detaljima koji će nam pomoći da sklopimo nešto što bi ličilo na konkretniju predstavu o tom hotelu.
A sad slijedi malo čistokrvne žurnalističke lirike, prije nego što pređemo na tehničke detalje:
"Evropa je podignuta na najljepšem dijelu grada - do samog parka na obali rijeke Ribnice, između stare i nove podgoričke varoši, na Nemanjinoj obali, odakle se ljeti čuje miris svježih ruža i četinara i pruža lijep izgled put Kruševca, Ćemovskog polja do samih obala Skadarskog jezera, dok zimi za vrijeme najveće hladnoće - sjevera, posjetilac će moći sjedeti pred hotelom pijući počev od dobre kafe do najskupljeg domaćeg i stranog pića, gledajući istodobno svijet koji tuda prolazi, budući je to najživlji dio grada".
Tačno da čovjek poželi da ništa nije izgrađeno u Podgorici po okončanju rata, nego da je samo rekonstruisana ta stara Podgorica, u izvornom obliku, sa Hotelom "Evropa" u prvom planu. Možete li da zamislite sebe ispred Hotela "Evropa", na terasi, u toplo ljetnje veče, dok uz kafu posmatrate Kruševac u daljini i svim čulima pokušavate da uhvatite bilo kakav nagovještaj osvježavajućeg vjetra sa jezera.
Šalu na stranu, ključna transferzala što je od samog početka povezivala dva podgorička entiteta - Staru varoš i Novu varoš - išla je preko Tabačkog mosta, kroz Tabanu, koja je figurirala kao rubna zona i Stare varoši i Nove varoši. Nemoguće je zamisliti bolje mjesto za socijalnu interakciju među sugrađanima i pridošlicama od terase Hotela "Evropa".
Dakle, zamislite gužvu - zamislite rijeku ljudi koja teče iz Stare varoši ka Novoj varoši i obrnuto - morate zamisliti i Fabriku duvana, impozantnu industrijsku građevinu koja je zauzimala kompletan prostor današnjeg parka omeđenog Ribnicom, Bulevarom sv. Petra Cetinjskog i Ulicom kralja Nikole - i shvatićete da se Hotel "Evropa" definitivno nalazio u samom srcu Podgorice.
Bonus video:
