Nakon višegodišnje pauze, Ivica Aranđus vratio se sa svojim platnima u rodni grad na opšte oduševljenje ovdašnje publike.
Na izložbi upriličenoj u galeriji srednjevjekovnog ljetnjikovca „Buća-Luković“ u sklopu festivala kulture „Purgatorije“, ovaj vrstan crnogorsko-njemački umjetnik, predstavio je 20-tak svojih najnovijih radova u tehnici ulje na platnu i ulje na dasci.
Aranđus koji se školovao na čuvenoj Likovnoj akademiji u Diseldorfu i najveći dio karijere izgradio u Njemačkoj, iako zapravo nikada nije otišao iz Tivta u koji se redovno vraća i učestvuje u ovdašnjem kulturnom životu.
Kruna te veze bila je Aranđuisova inicijativa i relaizacija najveće likovne donacije koju je ikada dobio tivatski Centar za kulturu, a u kojoj je više od 100 njegovih kolega iz Njemačke Tivtu prije par godina, poklonilo svoja djela.
Aranđus je preksinoć svojim sugrađanima poklonio nove emocije i priliku da uživaju u njegovom najnovijem opusu koga karakteriše izuzetno precizno Aranđusovo crtačko umijeće kombinovano sa novim koloritom, toplijih, mediteranskih boja.
Tematika njegovim novih radova je duboka i istinska kritika socioloških prilika u današnjem svijetu, lažnog morala, restlova neprihvatljivih ideologija koje i danas utiču na ljudske živote, ali i društenih institucija koje se nameću kao vrhovni moralni autoriteti, ali su u suštini daleko od toga. Sve to Aranđus odrađuje na efektan, ali i vrlo provokativan način koji će sigurno „uzburkati duhove“.
„Ivica je jedan od rijetkih umjetnika u Crnoj Gori prepoznatljivog tog njemačkog, diseldorfskog umjetničkog rukopisa. Još se samo Rudi Goda iz Ulcinja eksponira na takav način i među našim umjetnicima na ovim prostorima, toga više zapravo i nema. To je ono što se u likovnim krugovima zove „hladni ekspresionistički izraz njemačke nove objektive“, ma šta to značilo, a znači jako puno jer vidimo da je Ivica jedan zaista angažovani umjetnik. Ovaj njegov novi sociološko-klerikalni i ne znam kakav sve ne ciklus, obilježevaju i dvije nove boje u njegovom koloritu, žuta i plava boja Mediterana koji se na velika vrata vratio u Ivicino slikarstvo“. kazao je otvarajući izložbu, profesor Neven Staničić.
Svojevrsni omaž svom zavičaju i Mediteranu, osim na motivima slika svog novog ciklusa, Aranđus je dao koristeći kao podlogu za neka od svojih djela drvene elemente starih bačava za vino iz porodičnog podruma u Tivtu.
„Savremeni umjetnik angažovane provenijencije svoja unutrašnja osvješćenja projektuje u duhovno ogledalo kolektivne anksioznosti – Kafkinog nemoćnog i usamljenog čovjeka i Beketovih izdvojenih i otuđenih likova. Ova dubinska psihologija našla je svoje čulno usmjerenje u „ikoni“ urbane kulture i socijalnoj drami savremene civilizacije. Nekada naivni optimizam napravio je radikalan iskorak prema notiranju subverzivnih pojava i društvenih entropija. Pop-art, odnosno postpop, i hladni ekspresionistički izraz njemačke nove objektivnosti, otvorili su prostore novim temama kod pojedinih umjetnika koji, polazeći od aksioma individualnih sloboda umjetničkog djelovanja, pružaju otpor ograničenjima, zabranama i tabuima- recidivima prošlosti. Ko može bolje sageldati svijet današnjice, nego umjetnik današnjice?“, zapisala je u katalogu Aranđusove izložbe, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Otvaranje izložbe Ivice Aranđusa muzički je oplemenila talentovana mlada violinstkinja iz Tivta Milena Petković.
Galerija
Bonus video:
