Nepoznati roman Žoze Saramaga ugledao je svjetlost dana nakon šezdeset godina.
Roman je napisao sa 30 godina, a kada mu se izdavač nije javio novu je knjigu objavio tek nakon dvije decenije.
Abel ima 31 godinu i izbjegava zbližavanje. Ima veliku moć zapažanja i intelektualno je nadmoćan. Ipak, živi bez ikakve radosti. Kad god se osjeća zatočenim, on pobjegne. Abel je jedan od glavnih likova u romanu portugalskog književnika Žoze Saramaga “Claraboya”.
Abel u romanu najčešće razgovora sa Silvestrom, obućarom, koji mu je stanodavac. Iznajmljuje sobu jer su ona i njegova žena na rubu siromaštva. Nekada je bio pun ideala, a sve je njegove nade grubo srušila politika. Ipak, on je i dalje dobrodušan, i živi u sretnom braku.
Žoze Sramago imao je 31 godinu kada je pisao ovaj roman, i vrlo je vjerovatno da je Abel u stvari on.
Tako, pretpostavlja cijenjena američka književnica Ursula K. Le Gvin , autorka jedne od mnogih euforičnih recenzija koje prate roman.
Trebalo je punih šest decenija da roman velikog portugalskog književnika, dobitnika Nobelove nagrade, ugleda svjetlost dana, prvo na portugalskom i španskom a prije nekoliko dana i na engleskom (Random House), kao “Skylight ” (Nebesko svjetlo).
Saramago je poslao svoj prvi roman jednom Bolna tišina koja je trajala decenijama književnom izdavaču u Lisabonu 1953. Izdavač mu se uopšte nije javio, a Pilar del Rio, piščeva supruga, pričala je kasnije kako je Saramago živio u “bolnoj tišini koja je trajala decenijama”. Nakon tog iskustva okrenuo se novinarstvu i više od dvadeset godina nije napisao ni jednu knjigu.
Fikciji se vratio 1977, a nakon što je već objavio tri romana, krajem osamdesetih, javio mu se lisabonski izdavač, s porukom da je “slučajno pronašao roman u selidbi, i rado bi ga objavio”. Saramago je odbio ponudu.
Jasno je rekao da ne želi da se roman objavi za njegova života, zbog poniženja koje je proživio u mladosti.
“Nije važno to što knjiga nije prošla kod izdavača. Mnogo je važnije da on nije našao vremena da knjigu odbije, da se javi makar sa dvije rečenice, to je jednostavno nepristojno”, govorio je Saramago.
Ursula K. Le Gvin piše kako je Saramago “saosjećajan” te kako “nevjerovatnom snagom erotskih opisa uspijeva da prevaziđe klišeje” i upoređuje ga s Balzakom i naturalistima, izdvajajući i Saramagov smisao za suptilni humor.
Jeli to bio pretežak roman za pedesete godine u Portugalu?
Pilar je prepoznala Saramagovu želju da se djelo objavi nakon njegove smrti.
Nakon ovog romana, koji je zapravo ishodište, smatraju književni kritičari, sva će se Saramagova djela kasnije čitati na drugačiji način.
Roman prati grupu likova koji žive u šest manjih stanova radničke klase, jedni pored drugih. To je priča o ljubavi, gubicima, usamljenosti, životu u Lisabonu poslije rata.
Ursula K. Le Gvin piše kako je Saramago “saosjećajan” te kako “nevjerovatnom snagom erotskih opisa uspijeva danadmaši klišeje”. Upoređuje ga s Balzakom i naturalistima, izdvajajući i Saramagov smisao za suptilni humor. Postavlja se pitanje je li to bio pretežak roman za pedesete godine u Portugalu.
Je li razlog izdavačeve tišine preeksplicitna seksualnost knjige za to vrijeme - doba Salazarove diktature.
Bonus video:
