Atelje Dado na Cetinju predstavlja od prvog avgusta izložbu “Lik žene” sa radovima dvadesetak umjetnika iz fonda Umjetničkog muzeja Crne Gore, nastalih u periodu od 80-ih godina XIX do kraja 60-ih godina XX vijeka.
Izložba obuhvata slike i skulpture autora koji su stvarali u jedinstvenom jugoslovenskom umjetničkom prostoru: Milica Ribnikar, Frano Kršinić, Sreten Stojanović, Vojo Stanić, Nikola Kolja Milunović, Risto Stijović, Jovan Bijelić, Ivan Radović, Aleksa Čelebonović, Zulfikar Zuko Džumhur, Lazar Vozarević, Igor Vasiljev, Dimitrije Vujović, Đorđe Pravilović, Cvetko Linović, Boško Risimović, Luka Berberović, Vlaho Bukovac i Miljenko Stančić. Izložba je posvećena temi koja je “mi - lenijumima nadahnjivala i inspirisala stvaraoce različitih profila - ženi-muzi zaštitnici umjetnosti, koja je kao simbol plodnosti, ljepote, ljubavi i majčinstva, obožavana, slavljena i poštovana kroz sve epohe ljudske civilizacije”, navela je u pratećem tekstu istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Svako razdoblje i umjetnička epoha, kako je primijetila, određivali su mjesto i posebnost žene u kontekstu socijalne antropologije, a njena likovna interpretacija apriorno je bila usaglašena sa “vlada - jućim” pravilima umjetničkog izraza. Ipak, stvaralac koji se oslanjao na vlastitu imaginaciju i kreativnu slobodu u estetskom, filozofskom i plastičko- strukturalnom smislu, imao je samosvojan izbor u dočaravanju žene kao bića i njenog tijela.
Izložbom su obuhvaćeni slikarski i vajarski radovi nastali na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima od kraja XIX do druge polovine XX vijeka
Izložbom su obuhvaćeni slikarski i vajarski radovi nastali na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima od kraja XIX do druge polovine XX vijeka. Na portretima čiji su autori Jovan Bijelić, Cvetko Lainović i Luka Berberović, poštovana su klasična pravila: statičnost, izraz unutrašnjeg stanja, karakterne osobenosti, na kojima je ženski lik atribuiran kao djelo moderne provinijencije, ili poetskog doživljaja koji se nalazi na slikama Vlaha Bukovca, Boška Risimovića Risima i Lazara Vozarevića. Međutim, pored individualnog određenja, kako je navela Ljiljana Zeković, značajno je i pozicioniranje žene u ambijentalni prostor - enterijer ili eksterijer/plener, gdje ona u jasno definisanom akcesoriju obavlja svakodnevne životne radnje, kao na slikama Đorđa Pravilovića, Voja Stanića, Alekse Čelebonovića, Ivana Radovića, Mića Vujovića i Igora Vasiljeva.
Dok se na slikarskim djelima kao motivsko opredjeljenje ženski lik javlja na portretima i u žanr-scena - ma, u skulpturi je akcenat stavljen na ženski akt.
U vajarskim djelima Rista Stijovića, Frana Kršinića, Sretena Stojanovića, Milice Ribnikar i Nikole Milunovića, žensko tijelo predstavljeno je u varijacijama različitih poza i stavova. Na njima su evidentne daleke reminiscencije na renesansnu idealizaciju, sumersku egzotičnost i etrursku svedenost (Đakometi), što govori, kako je navela Ljiljana Zeković, o fenomenu žene koja je van vremenskih i prostornih ograničenja bila i ostala vječna inspiracija likovnih umjetnika”.
Uvijek senzualna i intrigantna
Prema često citiranom mišljenju francuskog pjesnika Pola Valerija, ženski akt je za likovnog umjetnika predstavljao ono što je tema ljubavi predstavljala za pjesnika. Bio je najsenzualnija i naintrigantnija tema likovne umjetnosti od praistorije i arhetipskog načela Velike majke do savremene umjetnosti.
Na principima harmonizovanja materije i duha, spoljnjeg i unutrašnjeg sadržaja, erotike i vitalizma, ljepote i sklada, umjetnici su iskazivali svoje stvaralačko umijeće.
Izložba će u Ateljeu Dado biti otvorena do 21. avgusta.
Bonus video:
