Već devet mjeseci Vrhovno državno tužilaštvo odbija da dozvoli "Vijestima" pristup dokumentima o odloženom krivičnom gonjenju, iako se radi o pravosnažnim predmetima.
Iako se taj institut koristi već četvrtu godinu, javnosti je nepoznato koliko je dogovora tužilaštvo postiglo sa osumnjičenima, koliko je novca prikupljeno po tom osnovu,kome je on uplaćen i kako su te ustanove izabrane, ko su okrivljeni koji će zatvorsku kaznu platiti novcem... kao i da li među njima ima povratnika u vršenju krivičnih djela ili pripadnika organizovanog kriminala, poput Nasera Keljmendija.
Tužilaštvo je odbilo zahtjev "Vijesti" po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama da omogući uvid u pravosnažne predmete odloženog krivičnog gonjenja, koji sadrže odgovore na sva ova pitanja.
U obrazloženju odluke, koju je potpisala zamjenica vrhovnog tužioca Radmila Ćuković, VDT se pozvao na stav Vrhovnog suda. Naime taj sud je 6. jula 2011. zaključio da se "podaci iz krivičnih spisa predmeta ne mogu dostavljati po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, već isključivo po Zakoniku o krivičnom postupku". To znači da uvid u predmete mogu imati samo advokati.
U izvještaju VDT-a za 2012. godinu piše da su oni rješili 100 krivičnih predmeta
Međutim, isti zakon propisuje, kako je i citirala Ćukovićeva u rješenju, da "kopiranje ili snimanje pojedinih krivičnih spisa može vršiti i drugo lice koje ima opravdan interes, i to nakon podizanja optužnice". Institut odloženog krivičnog gonjenja podrazumijeva, kako propisuje istoimeni Pravilnik, da tužilac nakon podataka iz krivične prijave umjesto podizanja optužnice pozove okrivljenog i ponudi mu dogovor.
To je moguće samo za krivična djela za koja je predviđena novčana ili zatvorska kazna do pet godina. Kada se postupak dogovora završi i okrivljeni pristane da odradi kaznu ili da je novčano isplati, tu je kraj krivičnog postupka.
"Vijesti" su i tražile uvid u podatke o završenim postupcima i imaju opravdan interes, baš kao što je VDT i citirao odluku Vrhovnog suda. A on je sadržan u odrebi Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Naime, član 17 Zakona o slobodnom pristupu informacijama propisuje da postoji preovlađujući javni interes za obelodanjivanje informacije kada ona sadrži podatke koji ukazuju na nepoštovanje propisa, korupciju, sumnju da je izvršeno krivično djelo, ugrožavanje životne sredine, postojanje razloga za pobijanje sudske presude…
Slučaj Nasera Keljmendija, kome je tužilaštvo u Crnoj Gori progledalo kroz prste iako je odavno proglašen za vođu jedne od najjačih kriminalnih grupa na Balkanu a našao se i na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država, upravo to potvrđuje. Predstavnici Agencije za pristup podacima potvrdili su u više navrata u odlukama po žalbama opravdani interes medija, kao i “Vijesti” u ovom slučaju.
U izvještaju VDT-a za 2012. godinu piše da su oni rješili 100 krivičnih predmeta primenjujući institut odloženog krivičnog gonjenja, što je za 57 odsto više nego lani. Izvještaj VDT za prošlu godinu nije objavljen, pa ni ovi podaci nijesu dostupni.
Advokat Branislav Lutovac: Ne važi za profesionalne kriminalce
Institut odlaganja krivičnog gonjenja uveden je u sudsku praksu Zakonikom o krivičnom postupku 2004. tadašnje državne zajednice sa Srbijom. U evropskoj praksi on je u Njemačkoj pokazao nabolje rezultate.
Međutim, taj institut je zaživio tek nakon donošenja našeg ZKP-a 2009. U članu 272 predviđeno je da se on može koristiti samo za krivična djela za koja je propisana novčana ili kazna zatvora do pet godina i to kada tužilac ocijeni da bi bilo necjelishodno da se vodi krivični postupak.
To se ocjenjuje s obzirom na prirodu krivičnog djela, raniji život učinioca, njegova lična svojstva.
Ključno je i da osumnjičeni mora da prihvati ispunjenje jedne od više obaveza koje mu nameće državni tužilac. Najvažnija obaveza je da pristane da otkloni štetne posledice nastale izvršenjem krivičnoj djela ili da nadoknadu tu pričinjenu štetu. Najveći broj krivičnih djela u predmetima u kojima sam ja učestvovao je za nanošenje teških tjelesnih povreda, krađe i druga lakša krivična djela. Obično je moj klijent plaćao naknadu u humanitarne svrhe, od 1.000-2-000 eura mahom Domu na Kakaricakoj gori.
Na taj način se ispunjavala svrha odloženog krivičnog gonjenja. Ona mjera se izriče uglavnom zbog same ličnosti učinioca, jer tu se ne radi o povratnicima u vršenju krivičnih djela i “profesionalnim kriminalcima” već onima kojima je to bio jedan eksces u životu.
Presuđuje se u ime naroda pa nema tajni
Zakon o slobodnom pristupu informacijama ne predviđa mogućnosti ograničenja pristupa pravosnažnim sudskim presudama.
Naime, članom 14 Zakona kojim su propisani slučajevi za ograničenje pristupa informacijama ili njihovom dijelu propisano je da je to moguće radi "prevencije istrage i gonjenja izvršilaca krivičnih djela, zaštite od objelodanjivanja podataka koji se odnose na sprečavanje izvršenja krivičkog djela...
Jasno je da pristupom pravosnažnim krivičnim predmetima ne mogu ugroziti nijedan od slučajeva. Uostalom, sud sudi u ime naroda te isti ima pravo da zna kako se to radi u njegovo ime, za njegov račun i o njegovom trošku.
Prema tome, preovlađujući javni interes definisan je jasno i navodi se da je o istom riječ kada tražena informacija sadrži podatke koji osnovano ukazuju na: korupciju, nepoštovanje propisa, nezakonito korišćenje javnih sredstava ili zloupotrebu ovlašćenja u vršenju javne funkcije, nezakonito dobijanje ili trošenje sredstava iz javnih prihoda.
Organ vlasti je dužan da omogući pristup informaciji ili dijelu informacije iz člana 14 ovog zakona kada postoji preovlađujući javni interes za njeno objelodanjivanje. Tumačenjem ovih članova jasno se može doći do zaključka da su usaglašeni sa presudom suda. Naime, ne smije se čekati da istekne rok predviđen za ograničenje pristupa informacijama na štetu preovlađujućeg javnog interesa. Ovo tim prije ako se radi o državnim funkcionerima.
(Ovaj članak nastao je uz velikodušnu podršku američkog naroda kroz Međunarodni biro za narkotike i sprovođenje zakona Stejt departmenta unutar Ambasade SAD u Podgorici, a u okviru Programa podrške civilnom društvu u oblasti krivičnog pravosuđa.
Stavovi autora izraženi u ovom članku nužno ne održavaju stavove Ambasade SAD u Podgorici ili Vlade SAD.
This article was made possible by the generous support of the American People through the U.S. State Department’s Bureau of International Narcotics and Law Enforcement Affairs (INL) within the U.S. Embassy in Podgorica, under the Criminal Justice Civil Society Program.
The author’s views expressed in this article do not necessarily reflect the views of the United States Embassy in Podgorica or the United States Government.)
Galerija
Bonus video:
