Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Zavjesa je spuštena, Mundijal je završen. Pobjednici imaju četiri godine da proslave titulu, poraženi će taman toliko ili još više tugovati. Najviše i najduže tužni će biti Brazilci.
Ne samo da nisu osvojili prvo mjesto kod kuće, nego su doživjeli najveću sramotu u istoriji. Ludilo ih, međutim, nije prošlo onog trenutka kad su popili sedmicu protiv Njemačke, ili kada su dobili još tri komada protiv Holandije u meču za treće mjesto.
Ludilo je kulminiralo uoči finala. Ne zbog važnosti utakmice, ne zbog ljepote meča za trofej, ne zbog sudara dviju najboljih reprezentacija. Ne, kulminacija ludila bilo je organizovanje ljudi u Rio de Žaneiru da - navijaju za Njemačku!
Veče uoči finala, Rio de Žaneirom je kružila poruka iz dva dijela:
1. Zašto treba navijati za Njemačku;
2. Zašto ne treba navijati za Argentinu;
Lokalni političari pozivali su prijatelje da obuku „uniformu” tima koji im je priredio najveću sramotu. Valjda po onoj narodnoj: „Ako ne možeš da ih pobijediš, onda im se pridruži“. Ali, u poruci se taksativno navode razlozi zašto treba obući bijelu, a ne nebesko-plavo bijelu boju.
Njemci su - stoji u poruci - izgradili trening kamp u Santa Kruz Kabraliji sa svim sadržajima i poklonili ga Brazilu. U njemu se nalazi fudbalski teren, ambulanta, teretana i sve ostalo što moderan kamp sadrži.
Da bi ga izgradili, nisu doveli radnike iz Njemačke (?!), nego su zaposlili 150 domaćih. Organizovali su i posjetu lokalnoj školi. Zašto još treba navijati za Njemačku?
Zato što fudbaleri Njemačke nisu slavili kada su dobili domaćina, nisu gestikulirali ka publici, ni na koji način nisu vrijeđali Brazilce. Ima još. Turisti koji su došli iz Njemačke ponašaju se pristojno u gradu, troše dosta novca i idu u dobre i vrlo skupe lokale. Na javnim mjestima ponašaju se pristojno, ne galame, ne pjevaju, ne skaču...
Zašto ne treba navijati za Argentinu - objašnjava se dalje u poruci. Zato jer su Argentinci provocirali domaćina, zato jer njihovi navijači po čitav dan pjevaju protiv Pelea i njegovih zemljaka, zato što skaču i galame, zato što ne troše puno, zato što jedu za jedan dolar (?!) , što su arogantni i što stvaraju haos po gradu...
Pošiljalac poruke kao da je zaboravio da je u pitanju fudbal. I da su u fudbalu neke stvari dozvoljene. Da se, zapravo, podrazumijevaju. Da su neki navijači manje, a neki više vatreni.
Da su najbolji navijači upravo južnoamerička torcida, dolazila ona iz Argentine, Kolumbije, Urugvaja ili Brazila, manje-više je svejedno. Da su neki ljudi bogatiji od drugih, da oni koji dođu iz Njemačke imaju bolji standard i neuporedivo više novca od Argentinaca, koji spavaju u gepeku kola i daju posljednju paru da bi bodrili svoj tim, na Marakani ili Kopakabani.
Da je njihova krv vrela kao i brazilska (ili još vrelija). Da su Njemci kamp napravili da bi imali idealne uslove za pripremu i pohod na titulu, te da ga nijesu mogli ponijeti sa sobom kući...
U stvari, poruka je pokazatelj neke vrste kompleksa koji je sada izašao na vidjelo i koji je upravo ono što je Argentincima hranilo dušu i punilo baterije uoči finala. Njih nije bilo briga što su se ljudi u Brazilu uglavnom ponašali u skladu sa uputstvima iz poruke i što su listom (možda i do posljednjeg) stali na stranu izabranika Joakima Leva.
Uostalom, ni Njemce vjerovatno nije bilo briga hoće li domaći navijati za njih. Jer, ako su mogli zabiti „sedmicu” kada su svi na stadionu bili protiv njih, što bi ih se tako nešto ticalo u finalu...
Brazil i Brazilci... Sjajna, prelijepa zemlja i fenomenalni ljudi. Zemlja koja snove pretvara u javu. I zemlja koja mora naučiti da gubi...
Bonus video:
