Svoje muzičko klupko KotorArt polako odmotava. Don Brankovi dani muzike svoj program, nakon uvertire s Dedićima (Arsen, Matija i Gabi Novak), započinju nastupom Crnogorskog simfonijskog orkestra, kojim će dirigovati Grigorij Krasko. Kao solista, nastupiće Stefan Milenković, koji spada u rijetke umjetnike s ovih prostora koji su priznati u svijetu, a za koje znaju sve generacije domaće publike. Vjerovatno i zbog toga, organizatori festivala su koncertu dali naziv “Muzika za sva doba”. Međutim, i sama muzika je svevremena i “svedobna“ - dovoljno je reći Antonio Vivaldi, “Četiri godišnja doba”. Ovo veoma popularno djelo, Milenković će s orkestrom izvesti na Trgu Svetog Tripuna večeras od 21 sat. Kako umjetnik kaže, komunikacija s publikom mu je uvijek važna i volio bi da i na ovom koncertu kaže riječ-dvije o onome što će svirati.
“Četiri godišnja doba” uživaju popularnost u širem auditorijumu. Kakvo ćete viđenje Vivaldija ponuditi kotorskoj publici?
- Na koncert možete ići da čujete neko djelo, da čujete umjetnika, ili oboje. Uvijek sam fokusiran da interpretacija bilo kojeg kompozitora odgovara mojim ličnim instinktima. Samim tim je izvođenje različito od drugih, kao što se i svaka osoba na ovom svijetu razlikuje jedna od druge.
Nakon nastupa u Kotoru nastavljate s turnejom u regionu, s promocijom Vašeg novog kompakt-diska “Tango Compas“. Više puta ste govorili o Vašoj ljubavi prema tangu, kao izvođač, violinista i igrač. Ima li nečeg “tangovskog“ u Vivaldiju i da li Vivaldi, kao paradigma muzičke klasike, nestaje kad zasvirate tango?
- Da li život ima žanr? Da, stilovi se razlikuju, ali sama suština je nepromijenjena i ista je kod svih živih bića, zar ne? Tako je i u muzici. Iako ima različitih načina da se nešto izrazi, suština je možda čista energetska komunikacija kroz zvuk. Da li je to tango, Vivaldi, Bah, ili su to “Bitlsi” i nije toliko bitno, koliko to da je čista i da dopire do slušaoca.
Već više godina se bavite pedagogijom, kao univerzitetski profesor. Pratite li svoje bivše studente, to jest njihove karijere?
- Svi moji bivši studenti su životno uspješni, iako se ne bave na kraju svi muzikom. Moj posao je da oni nađu mjesto i interes na ovoj planeti koji će im davati satisfakcij. Sigurno da ne insistiram na tome da moraju biti muzičari.
Povodom nedavnih poplava koje su zadesile region, održali ste četiri humanitarna koncerta u Beogradu, Njujorku, Čikagu i Torontu.
- Koncerti su primljeni s oduševljenjem što je potvdio i veliki broj onih koji se pridružio da pomogne ugroženima. Demografija publike je bila veoma raznovrsna, gdje je, recimo, pored ljudi sa Balkana bilo i dosta Amerikanaca koji su takođe dali veliku pomoć. Volim da vjerujem da je to moć kulture i muzike, koja je u stanju da okupi veliki broj ljudi sa različitih strana.
S obirom na to da se dugo bavite humanitarnim radom, osjećate li da se humanost drugačije shvata u različitim nacijama? Da li ste o ideji humanosti bolje naučili dok ste živjeli u Srbiji ili u SAD?
- Humanost po definiciji nema razliku, i shvatanje između nacija je isto. To je možda i suština. A humanost se ne može “naučiti”, odnosno, to je nešto što svi već imamo,
samo treba držati otvoreno srce i um. Ako gledate sebe kao dio ovoga svjeta, onda je prirodno da saosjećate sa drugim ljudskim bićima i da ćete pomoći ako treba. Ali, ako se smatrate izolovanim od drugih, boljima, ili čak gorima, onda je dosta lako podleći strahu i u ime samoodržanja ili čistog egoizma odlučiti da ne radite ništa. Naravno, veoma je lako povjerovati u tu i slične iluzije.
Bonus video:
