Brazilci vole Argentinu i Argentince. Brazilci ne vole argentinsku fudbalsku reprezentaciju i Mesija. Ovih dana u zemlji sambe, kafe i fudbala na svakom koraku potvrđuju se ove dvije činjenice.
Nema veze da li je to Rio de Žaneiro, Sao Paolo ili neki treći grad u kojem se još osjeća groznica Mundijala. Karioke ili Paulisti - svejedno - izuzetno su ljubazan narod, koji sa puno pažnje, prisnosti i gostoljubivosti dočekuje ljude iz čitavog svijeta.
Za Crnu Goru uglavnom nisu čuli, ali kada se pomene bivša Jugoslavija, svi klimaju glavom kao znak da su ukapirali gdje se nalazi naša zemlja. Za razliku od nas, Hrvatska je, valjda zbog nastupa svoje reprezentacije, a možda i zbog jake marketinške kampanje koju godinama vodi, prepoznata kao atraktivna turistička destinacija u srcu Evrope.
Ali, bez obzira na to odakle ljudi dolaze u Brazil, svuda su dočekani na isti način. Domaćinu ništa nije teško da udovolji gostima. Isti je slučaj i sa onima koji ovih dana u dva najveća grada hrle iz komšijske Argentine.
Domaćin je popio sedmicu protiv Njemaca, Argentinci će uz frenetičnu podršku svojih navijača sa tribina pokušati da spasu čast južnoameričkog fudbala u finalu protiv istog rivala, ali tako na stvari ne gledaju domaći zaljubljenici u najvažniju sporednu stvar na svijetu. Oni će, u to ne treba sumnjati, listom biti na strani izabranika Joakima Leva.
Poneki Brazilac, doduše, nosiće na sebi dres Mesija, ali ogromna većina njih Mesija ne može da smisli i navijaće za svoje „dželate”...
"Šta da radim, ne preostaje mi ništa drugo nego da navijam za Njemce. Ne bih mogla da podnesem da argentinska reprezentacija bude prva", govori starija gospođa u dresu Brazila dok se metroom vraća sa velelepne "Arene Korintijans", na kojoj je Argentina nekoliko trenutaka ranije savladala Holandiju.
Njene riječi izgovorene su u trenucima kada je grupa „gaućosa” uzela kratkotrajni predah tokom slavlja zbog velike pobjede, izvojevane teškom mukom i penalima.
Šou je, međutim, ubrzo nastavljen: "Um, dois, três... sete”, mladići obučeni u svijetloplavo i bijelo, na portugalskom jeziku „prebrojavali” su lopte koje su završile u mreži Žulija Sezara.
"Maradona es mas grande, es mas grande que Pele", nastavili su sa pjesmom i prepoznatljivim skakanjem uvis, usput "mjereći" izdržljivost vagona tek skinutih sa fabričke trake.
To daje motiv više Brazilcima da uvijek navijaju za rivala njihovog najljućeg protivnika. U Rio de Žaneiru Adidasove prodavnice ne mogu da stignu da dopreme dresove "elfa”, na njima je nemoguće upisati ime i broj nekog od igrača Njemačke, jer su sve rezerve slova odavno potrošene.
Brazilci se definitivno presvlače u bijelu boju... Ali, sve to nije razlog da se u ophođenju sa komšijama ne ponašaju kao i prema svakom drugom gostu. Svaka molba za bilo kakvu vrstu pomoći uslišena je istog časa, svako pitanje dobija odgovor. I osmijeh pride.
Jedan takav osmijeh uputila je kontrolorka metroa dok su Argentinci pokušavali da saznaju kako se od autobuske stanice u Sao Paulu stiže do stadiona. Uz osmijeh, međutim, dodala je i "podgorički kvarno": "Vidimo se u subotu" jasno aludirajući na utakmicu za 3. mjesto, koju je Brazil trebao da igra protiv tima koji izgubi u srijedu.
Želja joj se nije ispunila. Argentina je u finalu. Ne ostaje joj ništa drugo nego da obuče dres Njemačke...
Galerija
Bonus video:
