U okviru manifestacije “Dani umjetnika Budve”, na budvanskoj Velikoj pjaceti (Trg pjesnika), predstavljeno je reprint izdanje knjige priča “Iz stare Budve”, autora Nikole Vučkovića.
O toj dragocjenoj pripovjednoj zbirci, govorila je dr Ivana Mance, istoričarka umjetnosti, književna i likovna kritičarka iz Zagreba, unuka pokojnog Nikole Vučkovića, a moderator večeri, bila je Nina Smailagić, profesorica književnosti.
Nikola Vučković je rođen u Budvi (1901), osnovnu školu završio je u rodnom gradu, gimnaziju je pohađao u Dubrovniku i Zadru, maturirao je (1921) u Kotoru, a diplomirao je (1925) na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Za vrijeme višedecenijskog službovanja, radio je na brojnim mjestima, kao sudija u Beogradu, zatim pravni referent i tužioc u Zagrebu, te u ministarstvima Hrvatske do umirovljenja (1966), a preminuo je i sahranjen u Budvi (1981). Cijelog svog izuzetno sadržajnog života bio je strastveni zaljubljenik crnogorskog primorja, njegove voljene Budve i Boke Kotorske. Permanentno vezan za govornu i pisanu riječ, Vučković je dugo vremena sabirao drevna kazivanja i arhaične pripovjesti iz rodnog kraja. Da bi oteo od zaborava i sačuvao te pripovjedačke dragulje, Vučković ih je sabrao u rukopisnu cjelinu.
Prvo izdanje te izuzetno vrijedne i zanimljive zbirke priča iz drevne budvanske prošlosti, objavio je (1966) Turistički savez Budve. Kao izuzetan pravnik, vrsni znalac latinskog i italijanskog jezika, Nikola Vučković je preveo srednjovjekovni Statut Budve i Zapise znamenitog budvanina Don Krsta Ivanovića.
Zbirka izuzetno životnih priča, osvjetljava kraj devetnaestog i prvu polovinu dvadesetog vijeka, ta davna vremena kada su u Budvu počeli da dolaze prvi turisti, uglavnom Česi, kada su bedeme osvjetljavala samo dva ferala, a gradske kapije čuvali austrijski stražari.
Kada se javna zabava odvijala u skečevima, hipnozi i spiritizmu, kada se igrala prva nogometna utakmica na budvanskom polju, kada su se pralje svađale na Veljoj vodi, kada su kupaći kostimi ličili na vojničke oklope, a đevojkama se od robe i faculeta, nije viđelo do lica i ruke. Ono što te priče čini životnim je životni duh, kojima dominira humor sa sitnim podvalama i pošalicama.
Bonus video:
