Kad je decembarski žrijeb Kostariku smjestio u grupu D, s tri prvaka svijeta, koji zajedno imaju sedam titula, unisono je „tikosima” namijenjena uloga fudbalskog „toplog zeca”.
Kad su Urugvajce doveli na rub poraza i deklasirali ih, pričalo se i pisalo o - svjetskoj senzaciji.
Kad su Italijane doveli na rub mundijalske eliminacije, počele su - slavopojke.
Ako Kostarikanci sjutra pobijede i Engleze čućemo, tipično crnogorski - A što sam ti reka’!?
Costa Rica - Kostarika. Četiri i po miliona stanovnika. Svijet, već danima, prati O VIVO, kako se u San Hozeu, glavnom gradu ove centralno-američke države, slave „istorijske” pobjede.
I tamo se zaboravilo na nezaposlenost, siromaštvo. Škole zatvorene. Bulevari prepuni. A Vlada dekretom uvodi novi državni praznik... Ali da nastavim fudbalsku priču.
Strastveniji fudbalofili, vjerujem, ispratili su bar djelimično komplikovane i maratonske kvalifikacije u KONMEBOL federaciji. Kostarika je na kraju bila druga, iza SAD, koje su u San Francisku pobijedili 3:1.
U finišu kvalifikacija bilo je škuro, jer ih je Honduras savladao u San Hozeu (0:1). Pokazalo se, ipak, na kraju kvalifikacija da je to bio samo slab dan Kostarikanaca. Ovo što su do sad uradili junaci ove HD sambe u Brazilu - i sami ste vidjeli.
Ali, podsjećam da se po ko zna koji put pokazalo da u fudbalu nema unaprijed dobijenih utakmica. Pogotovo kad igraju veliki i mali, bogati i siromašni.
Kostarikanci su, uostalom, dokazali u minuli petak na „Fonte nova areni” u Resifeu, da je 21 milion eura „jači” od 322 miliona. Riječ je o procjenama „Transfermarkta” koliko vrijedi selekcija Kostarike, a koliko Italije...
Za ove dosadašnje uspjehe (uz Navasa, Ruisa, Borhesa, Duartea, Kempbela...) najzaslužniji je Kolumbijac Horhe Pinto. Ovo mu je treći put da predvodi Kostariku i, ovog puta, uz treću sreću prati ga i GLORIA, koja je došla s ove dvije pobjede.
Sam Pinto tokom utakmica na „klupi”, tačnije stalno na nogama, ne skriva, nijednog momenta, višebojne emocije.
Valjda je zbog toga, u tom pobjedonosnom transu, pred TV kamerama poslije pobjede nad Italijom, u stilu Kasijusa Kleja, pomalo i nadmeno izjavio:
"Ja sam pobijedio višestrukog svjetskog šampiona Italiju"!
Pomnije analizirajući taktičke zamisli Horhea Pinta tokom duela sa Urugvajem i Italijom, u suštini ovaj fudbalski stratreg nije pretjerao u (euforičnoj) izjavi, a na nama je da kažemo da je za svakog arhitektu, pa i fudbalskog, presudno da ima „izvođače radova”, koji mogu njegove ideje, crteže i zamisli da pretvore, u ovom slučaju, u fudbalsko djelo i - pobjedu.
Sudbina Kostarike sada ne zavisi od sjutrašnjeg ishoda susreta sa Engleskom. Već je u osmini finala. Ali, od „tikosa” se sada, pogotovo u njihovoj domovini, traže nove pobjede, novi, treći „svjetski skalp”.
Kad su već nadvisili Urugvaj i Italiju, mogu i Englesku, koja se, izgubila ili ne izgubila, vraća na Ostrvo. Tako rezonuju oni koji su pred početak Mundijala Kostariku vidjeli kao „topovsku hranu”.
Gledajući Kostariku, i ostale male učesnike Mundijala, mogli smo samo da se još jednom uvjerimo da samo mali mogu biti u određenim situacijama - veliki. Drugim riječima: od velikih reperezentacija se vazda očekuje da budu velike, a samo „male” selekcije mogu da naprave velike podvige.
To je u Brazilu - Costa Rica.
Bonus video:
