Kako biste se vi, dragi čitaoci, osjećali da fotografije vaših golih guzica sjutra osvanu na naslovnicama portala, ne samo u regionu već i u cijelom svijetu? Biste li se zavukli u svoj oklop i samo u rijetkim prilikama promolili glavu poput sramežljive kornjače ili biste ponosno uzviknuli: „Da, ovo je moje dupe! Građani svijeta, budite mu svjedoci!“
Legitimno je to i očito ključno pitanje na koje ovih dana svi pokušavamo dati promišljen odgovor.
Neki će reći da to nikako ne bi željeli jer dupe je svetinja, a svetinje zaslužuju više od jeftine eksploatacije s ciljem zadovoljenja niskih strasti prosječnog čitaoca. Drugi pak smatraju da sve zavisi od guzice jer neke guzice zaslužuju da budu viđene, dok bi druge valjalo sakriti daleko od očiju javnosti poput spotova Josipa Katalenića ili pilot epizode hrvatske humorističke serije „Zauvijek susjedi“.
U slučaju naših svetih krava, fudbalera, guzice su postale nacionalno pitanje. Nešto o čemu nepotrebno laprdamo u apsolutnoj dokolici jer očito nemamo pametnijeg posla od rasprave o sveprisutnim pripadnicima „više kaste“ i njihovim zaštićenim guzovima. No, nije ni prvi ni posljednji puta da se bavimo glupostima, pa zašto bi ovog puta bilo drugačije.
Foto: sportal.com.au
Bilo kako bilo, fudbaleri su duboko povrijeđeni postupcima „novinara“ (ili šta god fotografi skriveni u grmlju bili), a dio hrvatske javnosti, u naletu nezapamćene empatije, ostao je zgrožen činjenicom da su mediji ovako sablažnjivu vijest neodgovorno objavili i naše jadne momke izložili toliko mrskom slinjenju napaljenih žena širom svijeta.
Zaista, kako živjeti sa spoznajom da je svaka druga čitateljka, vidjevši te šokantne zapise strave i užasa, zaključila da bi vas htjela u krevetu? Kako dalje? Ima li smisla nastaviti? Ostaje pitanje, vratiti se na ognjište i jadnoj majci pogledati u suzne oči ili zauvijek okrenuti leđa javnom životu i odati se besciljnom tumaranju divljinom poput obeščašćenog samuraja?
Svakom s pola mozga biće jasno da je ovo u najgorem slučaju najobičnije durenje povlaštenih likova koji će se uskoro morati pomiriti s „grubom“ istinom. Imaju para, žive kao kraljevi, bave se poslom koji obožavaju, uživaju neopisivo poštovanje masa, a jedini problem koji su ovakve fotografije izazvale, veći je broj ženskih zahtjeva za prijateljstvo na Fejsbuku.
Moraćete pronaći način kako da nastavite život s ovom velikom sramotom koju su neki od nas očito doživjeli i kao veliku tragediju zbog koje bi trebalo da se zapitamo kud ide ovo bolesno društvo i šta to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote.
Hej, likovi su se zabavljali pored bazena i neko ih je snimio. Definitivno se ne radi o slučaju koji će „podijeliti javnost“ i zbog kojeg valja ponovno iz rukava izvući staru ofucanu izjavu o novinarima kao „šljamu društva“.
I naravno da ovo ni u kojem slučaju nije odbrana „novinarstva iz grmlja“, ali pokušajmo da se na trenutak pozabavimo pravom žrtvom ove neviđene nepravde - Željkom Velom (sportski novinar i komentator Nove TV).
Naime, Vela se iz Brazila javio sav uznemiren s nadom da će ova „situacija što kraće trajati, jer zbog toga što su uradili neki, sada su neselektivno kažnjeni svi, a ponajviše vi poštovani gledaoci i navijači hrvatske reprezentacije koji sada ne možete vidjeti, čuti i pročitati najave od strane igrača pred utakmicu koja je Hrvatskoj zapravo ključna na Svjetskom prvenstvu“.
Niko neće umrijeti bez izjava da „idu po pobjedu“ ili „da su spremni na sve“, ali isto tako, niko im ne oduzima pravo da budu ljuti na gnomove iz žbunja koji ih snimaju dok se praćakaju u bazenu
Dakle, reporter se javlja „s mjesta zločina“ kako bi naciji saopštio da bi zbog nekoliko dosadnih i benignih fotografija guzica mogli ostati u „vječnom mraku“. Kao da je neko ranjen ili ubijen. No, riječ je o sportskom novinaru usred fudbalske groznice pa se i fotografije golih zadnjica vrlo lako pretvaraju u dramu svih drama.
Gledate ga onako snuždenog na sunčanoj brazilskoj plaži kako lamentira o „mučnoj atmosferi“, a brada vam titra dok pokušavate zadržati suze jer znate da ovaj „silent treatment“ teško podnosi. Eto, svi su „neselektivno kažnjeni“ zbog toga što uradili „neki“. Naravno, kad kažemo „neki“, mislimo na „gotovo sve“ jer samo su rijetki uspjeli da se odupru porivu da „obezguze“ svoje naslovnice, ali pokušajte vi to da objasnite slomljenom Veli.
No, pozabavimo se na trenutak i time šta smo tačno izgubili. Na primjer, Ivica Olić je svoj „štrajk ćutnjom“ istog trena prekinuo rekavši da je ovo „prava sramota“. Zapitao se je li ovo normalno i moraju li, zbog neodgovornih predstavnika medija, njihove porodice da se crvene?
Dakle, toliko o ćutnji, a realno gledajući, ako su ovo izjave koje smo nepovratno izgubili, možda je bolje da ćute i igraju jer ćutnja je zlato, a zlato je, kao i na svim prvenstvima - naš cilj.
Stoga, niko neće umrijeti bez izjava da „idu po pobjedu“ ili „da su spremni na sve“, ali isto tako, niko im ne oduzima pravo da budu ljuti na gnomove iz žbunja koji ih snimaju dok se praćakaju u bazenu. To je ono što se čita i samo dodatno produžava raspravu o potpuno besmislenoj temi koja bi bez ovog usiljenog i besmislenog bojkota potrajala još par sati prije nego što bi zauvijek nestala u prostranstvima Interneta.
Međutim, ono što nam nikako ne treba, to su moraliziranja novinara koji nariču nad sudbinama navijača i uvlače se u isto ono golo dupe koje im se trenutno nalazi na naslovnici.
Galerija
Bonus video:
