Ova mundijalska kolumna inspirisana je onim što je prošlo, a za mnoge asocijacije mi je povod aktuelni šampionat.
Tako je i danas, jer će se večeras Brazilu suprotstaviti Meksiko.
Sjedinjene Meksičke Države (zvaničan naziv) su dvaput bile domaćin SP. U samo 16 godina - 1970. i 1986.
Trinaesti Mundijal prošao je u znaku Brazila i Pelea. „Karioke” su po treći put osvojile šampionat i, po protokolu Fife iz 1930, trajno osvojile Kup Žila Rimea. Ovaj Francuz je kao predsjednik Svjetske federacije osnovao Svjetsko prvenstvo, valjda i sam ne sluteći koje će planetarne razmjere dobiti ovo takmičenje, evo sada u 20. izdanju.
Pehar je, na stadionu Asteka, primio Karlos Alberto. Brazil je u finalu pobijedio Italiju 4:1, u jednom od najboljih susreta u dosadašnjoj istoriji. To je Peleu bila posljednja utakmica u žutom dresu i njegova treća titula.
A malo je trebalo da Pele i ne igra u Meksiku. Poslije 1966. kad je u Engleskoj doslovce isprebijan na SP, odlučio je da napusti reprezentaciju. To je čak brazilska fudbalska javnost, više razočarana neuspjehom Brazila na tom šampionatu, dočekala i sa odobravanjem. Ni tamo ne vole one koji su izuzetni i dugotrajni.
Ipak, kako se meksičko prvenstvo primicalo, stvari su se okrenule, i na kraju - preokrenule. Tadašnji brazilski selektor Tele Santana je kompletne kvalifikacije odigrao bez Pelea, čak je stidljivo izjavio da mu on i ne treba, a epilog je uskoro uslijedio: Pele je otputovao u Meksiko, a Santanu je zamijenio još jedan „zlatni” - Mario Zagalo. Znam da je suvišno reći, ali da kažem: Pele je bio i ostao fudbalski kralj.
Tele Santana je, ipak, kao selektor vidio Meksiko, ali 1986.
Pelea naravno više nije bilo, a Asteku je prosvijetlio novi kralj - Maradona. Brazil je izgubio titulu, Argentina osvojila drugu.
Dok je finale 1970. bilo „utakmica svih utakmica”, 16 godina kasnije i do današnjeg dana je četvrtfinalni susret Argentina - Engleska obojio ovaj, 13. Mundijal. U glavnoj ulozi bio je Maradona. Dao je dva gola. Susret je odigran 22. juna, počeo tačno u podne (zbog TV prenosa, prije svega za Evropu). Argentina je „pobijedila” 2:1, a prvi gol Maradona je dao rukom, pa otud i ono pobjeda pod navodnicima.
Maradona je izjavio da je to bila „božja ruka”, iako je riječ o jednom od najvećih sudijskih previda(?!) u minulim decenijama.
Armandov drugi pogodak je, opet, i zvanično uvršten u pet najljepših u minulih 19 prvenstava. I oni koji su uživo gledali susret i svi koji su, po ko zna koji put, odgledali snimak, ne mogu da se slože da li je Maradona predriblao pet, šest ili sedam Engleza, jer je neke varao i po - dvaput.
Samo finale bilo je praktično formalnost, ranjeni Njemci izgubili su 3:2.
Tako je „Asteka” svjedočila o, po mnogim ocjenama, dva najbolja svjetska asa svih vremena. Za Pelea 1970. je bila i reprezentativni kraj, Maradona je nastavio do 1990, ali u Rimu se Njemačka revanširala Argentini (1:0), za poraz u Sijudad Meksiku i stigla do - treće i zasad posljednje titule.
Estadio „Azteca” je, uz to, jedini na kojem su dosad odigrana dva svjetska finala. Ovog puta pridružiće mu se “Marakana”. To je već sada poznato.
Nepoznato je ko bi mogao da bude simbol 20. Svjetskog prvenstva. Ko će, i može li uopšte, neko od aktuelnih asova, da u drugoj deceniji 21. vijeka ugrozi, rekao bih, kraljevski tron koji još čvrsto drže Pele i Maradona.
Meksičke muke u kvalifikacijama
Ovo je Meksiku 14. svjetsko prvenstvo, ali za dlaku je izbjegao da ne stignu do Brazila. Tek je u baražu osvojio vizu.
Zatekao sam se u Njujorku kad je 13. novembra prošle godine stadion Asteka, već u podne po srednjoameričkom vremenu, bio ispunjen do posljednjeg mjesta. I u meksičkom kvartu Njujorka danima se čekao baraž protiv Novog Zelanda. A sam sam bio u kafiću “Akapulko”.
Svi „bulje” u HD TV. Sve je gratis. Da ne dužim: Meksiko je pobijedio 5:1, revanš je bio formalnost (4:2). Nacija je odahnula. Ali, poslije svih muka. Tokom kvalifikacija promijenjena su četiri selektora u samo 10 mjeseci.
Počeo je s klupe Manuela de la Tore, nastavio Luis Fernando Tene, pa nastavio Viktor Manuel (hrvatskih korijena) Vučetić, a završio Migel Erera i dobio vizu da Meksikance (pred)vodi na 20. Mundijalu
Bonus video:
