Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Brazil je zemlja kontrasta, prirodnih i socijalnih. Kada je Fifa na čelu sa sve više osporavanim Sepom Blaterom odlučila da najveći sportski događaj na planeti - Svjetsko prvenstvo u fudbalu - dodijeli najfudbalskijoj zemlji na svijetu, činilo se da će ovaj južnoamerički gigant sa 180 miliona stanovnika doživjeti bum.
Fudbalski, ekonomski i svaki drugi. Dajte Brazilcu loptu i zaboraviće se svi problemi, bila je deviza Fife i brazilskih vlasti. Ispostavilo se, pogrešna…
Događaji koji su prethodili Mundijalu, veliki socijalni nemiri - demonstracije stanovništva, masovne tuče sa policijom, štrajkovi radnika u zdravstvu, obrazovanju i transportu, kao i kašnjena u izgradnji stadiona - pokazali su da Brazil nije samo fudbalska zemlja.
„Najvažnija sporedna stvar” još teče krvotokom svakog stanovnika ove zadivljujuće zemlje, i tako će biti i u narednih 200 godina, ali sama lopta više nije dovoljna…
Fudbaleri kao radnici metroa
Dva dana po otvaranju Mundijala, Brazil je i dalje podijeljen. Dilema je velika - da li će tako skupa organizacija glamuroznog događaja koristiti zemlji ili će je gurnuti u ponor. Mišljenja su različita, baš kao i stučne analize.
U organizaciju Mundijala utrošene su milijarde, a igrači u nižim ligama u Brazilu i dalje jedva sastavljaju kraj sa krajem. Zvanični podaci govore da čak 85 odsto registrovanih fudbalera zarađuje mjesečno manje od 650 dolara.
Među njima su i igrači kluba Presidente Prudente iz predgrađa Sao Paula, koji na utakmice putuju starim kombijem marke Folksvagen, igrajući pred 400 gledalaca.
"Profesionalni fudbal u Brazilu je takav da samo 15 odsto timova ima realne uslove za bavljenje sportom, a samo dva ili tri odsto uživa u glamuru fudbala. Realnost je potpuno drugačija od onoga što se vidi na televiziji", pričao je za evropske medije direktor kluba Presidente Prudente Artur Vinisijus.
Takvih primjera u Brazilu je na svakom ćošku. Dok svjetla pozornice obasjavaju Rio, Kopakabanu, „Marakanu” i Nejmara, „običnog” fudbalera u Brazilu muči isto što i vozača u metrou, profesora u školi, medicinskog radnika…
„Bijeli slonovi”
Prvobitna procjena bila je da će izgradnja i rekonstrukcija 12 stadiona koštati brazilske poreske obveznike 1,7 milijardi eura. Kako su se radovi nastavili i nakon početka Mundijala, zbog velikih kašnjenja, troškovi su porasli na 2,6 milijardi. Dakle, 48 odsto su veći od predviđenih.
Kako vratiti toliki novac - pita se nezadovoljni radnik u metrou, svjestan da će sve, ili većinu astronomskih prihoda sa Mundijala - od reklama, TV prava, prodaje ulaznica - isisati Fifa na čelu sa Sepom Blaterom. „Zašto niste toliko uložili u zdravstveni i obrazovni sistem?” Ne trebaju nam stadioni”, grmjeli su Brazilci na ulicama.
Stanovnike posebno boli spoznaja da će se neki od 12 grandioznih zdanja pretvoriti u takozvane „bijele slonove” - vrijedne ali beskorisne objekte, uz nemogućnost njihove prodaje.
Izgradnja stadiona „Amazonija” u Manausu, na primjer, koštala je 270 miliona eura, na njemu će se igrati četiri meča Mundijala, a nakon toga - ko zna. U džungli Amazona nema fudbalskog kluba koji će igrati na tom stadionu…
Zarada bi mogla da bude dugoročna
Uprkos problemima, fešta je krenula. Pobjeda Brazilaca protiv Hrvatske, potpomognuta sudijom, uz fudbalski karneval na ulicama Sao Paula, potisnula je u drugi plan sve probleme i crne slutnje. Uprkos svemu, Brazil je i dalje zemlja fudbala…
"Uvijek je najteža prva sedmica Mundijala. Tada se organizatori srijeću sa problemima na koje nisu navikli. Ali, sve je pod kontrolom", kazao je Žerom Valke, generalni sekretar Fife.
Nekako istovremeno, stiglo je istraživanje velike konsultantske kuće „Koliers internešnl”, koja kaže da će Brazil imati velike (pozitivne) ekonomske efekte od organizacije Mundijala, da će zarada biti značajna, ali da se neće toliko osjetiti tokom trajanja Svjetskog prvenstva, već da će biti mjerljiva tek u nekoliko narednih godina.
„Zarada će biti indirektna i na nju će uticati novonastala infrastruktura i modernizacija, jer će podstaći ekonomski rast. Nakon Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara Brazil će bilježiti veliki rast poslovnih i običnih turista, koji će uživati u odmoru”, kaže se u ovom, za Brazilce obećavajućem istraživanju.
Domaćini Mundijala, dakle, koristi od organizacije trebalo bi da nađu daleko izvan komercijalne definicije, a sve će biti povezano sa patriotizmom i nacionalnim jedinstvom. Radi se o takozvanom "feel good" faktoru, poznatom u ekonomiji...
Tako je krenula lopta i opet podijelila svijet. Da li će organizacija Mundijala štetiti ili koristiti Brazilu? U zemlji u kojoj samo jedna avenija dijeli luksuzne nebodere i zastrašujuće favele, i ova ekonomska dilema uklapa se u te kontraste...
Izgradnja “Marakane” kasnila i 1950.
Brazilski novinari, i oni koji bolje poznaju fudbalske prilike i Rio de Žaneiro, nisu iznenađeni „zgodama i nezgodama” oko Mundijala.
„Scenario improvizacije u organizaciji, tipično brazilski, kao i nezadovoljstvo narodnih masa, nisu ništa novo. Velike su sličnosti sa Mundijalom održanim prije 64 godine. Jednako kao stadion u Sao Paulu, tako je i 'Marakana', izgrađena za Svjetsko prvenstvo 1950. godine, bila pogođena kašnjenjem radova, a otvorena je s nedovršenim tribinama uz optužbe za pronevjeru javnog novca".
"Kako bi se izvadila stvar, javnosti je tada „prodat” plan o nasljeđu prvenstva, onome što će ostati građanima nakon takmičenja. Na kraju, projekti poput onog o poboljšanju gradskog prevoza nisu ni izvađeni iz ladice”, podsjetio se Erik Kastelero, brazilski novinar iz Sao Paula.
Možda je mnogo manje para u opticaju nego 1950, ali su sličnosti interesantne…
Bonus video:
