U Nikšiću je, na Filozofskom fakultetu, a u organizaciji studijskog programa za srpski jezik i ambasade Srbije u Crnoj Gori, organizovana promocija romana Gorana Gocića „Tai“, ovogodišnjeg dobitnika Ninove nagrade za roman godine.
Gocić je za pomenuti roman, koji je idala „Geopoetika“, dobio i nagradu „Miloš Crnjanski“. „Knjiga je neobičnog, budistički stišanog naslova koji odmah uspostavlja atmosferu i poziva na meditativnost zajedno sa ilustracijom koja je na naslovnoj korici. Taj budistički stišan naslov brzo će postati vrišteća kritika našem evrocentrizmu i zapadnocentrizmu već od prvih stranica“, kazao je Bojan Rajević, prof. književnosti i aforističar.
Teško je, prema Rajevićevim riječima, u istoriji srpske književnosti naći kraći naslov koji isijava sa toliko velikim brojem značenja. Tai je istovremeno i žena, zemlja, narod, jezik, kultura, smirenje, a piscu je najznačajnije značenje slobode. Odrednica „budistički stišan naslov“ se jako dopala autoru koji je kazao da mu se sviđa ta „crnogorska raspjevanost“ i da bi volio da postoji više interpretacija poput Rajevićeve.
Gocić je priznao da je ta riječ „tai“ prosto zvonila dok je bio u Tajlandu i da je smatrao da je baš ona očigledan izbor za naslov njegovog prvog romana, iako je ljudima u Srbiji naslov zvučao čudno. Kako ne voli žanrovsku klasifikaciju i svrstavanje u „kalupe“ Gocić je to izbjegao na taj način što njegov roman posjeduje elemente eseja, putopisa, melodrame, epistolarne forme.
„Tai“ je u isto vrijeme ljubavni roman, putopis, bildungsroman i esej, ali koristi i postmoderne forme koje povezuje preko esejističkih pasaža sa namjerom da dekonstruiše zapadnjačke stereotipe i predrasude o istočnjačkim kulturama. Ta „žanrovska višespratnica“, kako je kazao Rajević, omogućava dogradnju „novih spratova, ili makar potkrovlja, u zavisnosti od toga koliko je čitalac u stanju da čitanjem i tumačenjem investira u knjigu“.
"U knjizi nema dramatičnosti na spoljašnjem planu događajnosti, ali događajnost je na unutrašnjem planu - tzv. mentalna događajnost i tu roman vrvi od dramatičnosti“, kazao je Rajević. Gocićevu sklonost ka esejističkom načinu pisanja Rajević upoređuje sa Aleksandrom Tišmom, smatrajući da obojica na taj način teže samoogoljavanju, samopotvrđivanju, što je i osnovna odlika eseja.
Doc. dr Goran Radonjić je kazao da je riječ o lirskom romanu u kome glavni junak, pedesetogodišnji pisac koji nakon razvoda odlazi na Tajland da pronađe sebe i suprotnost svemu onome što je do sada radio, živio i šta je bio, predstavlja i potragu za identitetom koji više ne pripada samo jednoj nacionalnoj kulturi, jeziku i jednom zauvijek datom okruženju, ali i pokušaj unutrašnje transformacije u kojoj junak, mijenjajući mjesto i kulturu, pokušava da doživi intimni preporod.
Gocić se nadovezao na Radonjićevo izlaganje i kazao da voli „pisalačko čitanje“, kada je u kritiku uključen i spisateljski talenat i kada neko, ko je u duši pisac, obavlja funkciju kritičara. Priznao je da je na početku rada bio ubjeđeni racionalista, neko ko je smatrao da mu je zadatak nešto od britanske racionalnosti, unese i na srpsku scenu. Nervirala ga je „epičnost“ kritike i želio je da to ospori svojim pisanjem.
Misija je, kako reče, propala. Njegov esej „Emir Kusturica: Kult margine”, koji je bio „spomenik takvoj vrsti shvatanja kritike” dobro je prošao u Velikoj Britaniji, ali ne i u Srbiji, gdje je prihvaćen „kao strano tijelo“.
„Nakon decenija tog racionalizovanja, te izvjesne suvoće u izražavanju i samoograničenja na jednu hemisferu mozga koja je racionalna, analitična, taksativna, otišao sam u potpuno drugu krajnost i u jednom nastupu lucidnosti, nekoj vrsti čudesnog transa napisao sam tekst koji zagovara sasvim suprotne vrijednosti“, kazao je Gocić. Tako je nastao roman „Tai“ - spomenik iracionalnom shvatanju svijeta, intuiciji.
Bonus video:
