Prije par dana me kontaktirao Hans Ibelings (Hans Ibelings - nemam namjeru da vam objašnjavam ko je taj lik - ako ne znate, nije važno), na preporuku Ivana Kucine (nemam namjeru da vam objašnjavam ko je Ivan Kucina - ako ne znate, nije važno) - u svakom slučaju hvala Ivane - i kaže gospodin Ibelings da sa Ljubom Georgijevim (izguglujte malo i njega, nećete se pokajati) radi knjigu o skorašnoj arhitekturi i skorašnjem dizajnu u regionu Jugoistočne Evrope - pa navodi države redom: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Grčka, Makedonija, Srbija, Rumunija - i naravno Turska, ništa bez Turske - isključujući Hrvatsku, Kosovo i Moldaviju sa spiska država Jugoistočne Evrope, ne znam zašto - da bi mi na kraju, blago meni, ponudio saradnju.
Što ću kad nema ko da me fali - pa moram sam da se falim - oprostite u svakom slučaju.
Moj je zadatak da poređam 5 - 10 svijetlih arhitektonskih projekata sa teritorije malene, ali časne i poštene CG - realizovanih projekata, naravno, i to tokom posljednjih 10 godina - i da napišem esej od 2.000 riječi - na engleskom, naravno - u kojem bih analizirao i kontekstualizovao tih 5 - 10 svijetlih realizacija, fokusirajući se na arhitekturu i arhitektonsku kulturu - na sve što te dvije stvari mogu ponuditi i ostvariti/ dosegnuti (achieve) u nekakvom opštem kulturološkom poretku stvari - ne bih li usput identifikovao i te naše obećavajuće i talentovane arhitekte i dizajnere (mlade i matore!), isto tako i te tendencije i sva ta kretanja koja mogu pozitivno uticati na našu staru, dobru i jedinu veliku ljubav - crnogorsku arhitekturu - a zatim i crnogorski dizajn, te arhitektonsku i dizajnersku kulturu - bez kulture ništa, rekoh li vam ja - s tim da se bojim da ću ipak preskočiti dizajn - ne razumijem se baš u crnogorski dizajn.
Dakle, tražim 10 vrhunskih ostvarenja realizovanih na teritoriji CG u sljedećim oblastima: arhitektura, interijer (nisam nešto raspoložen ni za interijer), dizajn (preskačem, definitivno), urbanističko planiranje (i ovo preskačem, iz razumljivih razloga, u CG se odavno ne praktikuje ta disciplina u duhu koji bi upućivao na rudimentarni civilizacijski nivo, urbanističko planiranje ne postoji u CG, nažalost, u CG postoji samo upisivanje želja investitora u nazovi-planove) i pejzažne arhitekture (za malo preskočih i ovo, ali mi je palo na pamet da ipak imamo jednu izvrsnu realizaciju na ovom polju, tako da...itd.).
Sigurni fiksevi su sljedeći: vrlo zahtjevna i složena intervencija Srđana Marlovića na objektu bivše Mletačke bolnice/ Austrougraske kasarne u Herceg Novom; Bazen PVK Jadran u Herceg Novom Studija GRAD - Đorđe Gregović, Branislav Gregović, Veljko Radulović; Neckom, prodajno-izložbeno-administrativni centar istoimene firme u Nikšiću Re:a.c.t studija - Grozdana Šišović, Dejan Milanović, Srđan Tadić; kuća Adžića u Nikšiću - Nebojša Andžić; poslovna zgrada Europoit u Podgorici, ARCVS - Branislav Redžić, Dragan Ivanović, Zoran Đorović - and last but not least - Pješačac - ambijentalna cjelina na Skadarskom jezeru, autora Zlatka Vujotića, arhitekte autodidakta.
Imam šest realizacija u ovom trenutku - fali mi još četiri - s tim da ne moram da silujem, ako ne nađem još četiri mogu da odradim to što nađem - tj. ovo što već imam - uostalom, i šest je sasvim dovoljno.
Nije mi bio cilj da se falim, da se razumijemo - cilj mi je da ovo odradim kako treba - pa vas u to ime vas molim, sve vas, da mi pomognete - da mi predložite te neke realizacije na tlu CG za koje smatrate da su vrijedne da se nađu uz najbolje realizacija sa teritorija država koje sam gore pomenuo - ali vodite računa da je letvica postavljena vrlo, vrlo, vrlo visoko.
Dakle, imate li možda nešto da mi sugerišete?
Razmislite, molim vas, pa mi dojavite.
And now for something completely different...
Vjerovatno ste čuli da će CG biti predstavljena na predstojećem Bijenalu u Veneciji - XIV Međunarodnoj izložbi arhitekture - projektom naslovljenim Treasures in Disguise - a ne Tresure in Disguise - kako sam pogrešno naveo u tekstu od prošle subote, nije samo jedno blago prikriveno, četiri blaga su ovdje prikrivena, imamo množinu a ne jedninu - iza kojega stoje: Dijana Vučinić - u ulozi spiritus movensa projekta, te Simon Hartman, Boštjan Vuga, Rubijevi - Ilka i Andreas - i pomenuti gospodin Nebojša Adžić, naravno - ništa bez staroga Neba.
Iza projekta stoji, u ulozi partnera, Ministarstvo održivog razvoja i turizma koje je, navodno - ne vjerujem ja više ni u što - tu priču podržalao sa 70.000 eura. Partner je i Ministarstvo kulture, ali nešto ne čuh i ne vidjeh da su i oni pridali neku paru na tu gomilu para.
I sad vjerovatno izgoreste da pročitate što ja mislim o svemu tome - o ideji da se CG predstavi u Veneciji projektom koji se vrti oko četiri arhitektonska objekta koji se trenutno nalaze - svi osim jednoga, donekle - u vrlo nereprezentativnom stanju. Pogotovo sad - kad su me okešali na listu kolaboratora projekta (treasures-in-disguise.net/) - pa mogu da računam i na par bodića kad me budu primali u zvanje redovnog profesora, nekad, negdje.
Ubi me ova nagla slava - morate me shvatiti - otkrio sam gordost/ taštinu u zrelom životnom dobu - ne samo kao moj omiljeni grijeh sa spiska sedam smrtnih grijehova - već i kao vrlo interesantan fenomen - ali o tome ipak nekom drugom prilikom.
Dakle, zamislite situaciju: živite u Podgorici, studentica/ student ste arhitekture (kod Gogija, Rifata i čika Dušana) i ugostili ste kolegu Džonija sa Novog Zelanda (Unitec, Aukland) - i jednog prekrasnog jutra poželi Džoni da vidi tu čuvenu podgoričku arhitekturu iz perioda zrelog socijalizma, tj. kasnog modernizma - a vi što ćete, kud ćete, nemate nikakvu knjigu o CG savremenoj arhitekturi, niti takva knjiga postoji, kad smo već kod knjige - pa vi Džonija lijepo odvedete na Moskovski most - pa uperite prstom u ono nešto nizvodno, na lijevoj obali Morače, u ono nešto što ne liči ni na što - pa ponosno obzanite - Džoni, dragi, to ti je bivši Kajakaški klub Galeb, ispred je plaža Labud, 1960. je godina, kažu ljudi da je to ostvarenje Vukote Vukotića, to ti je ta nadaleko čuvena crnogorska zrela moderna, nemamo ništa bolje od ovoga, srušiše nam zlotvori Hotel Crna Gora itd.
Ili ovako: Živite u ljutom Nikšiću, studirate arhitekturicu u Podgorici ali ste vikendom kući - i svrati kod vas u Nikšić Džoni sa Novog Zelanda, na par dana - i vi ga odvedete do... pa naravno - do sablasnog Doma Revolucije - koji se gradio od 1979. do 1989. po projektu Marka Mušiča, ali nikada nije završen - a usput možete da ovjerite i pomenutu kuću Adžića i Investicionu banku Sloboda Vukajlovića iz 1974. godine itd. To vam je sve tu, u par stotina metara.
Što pokazati Džoniju u Kolašinu? Pitanje je retoričko, u suštini - Spomen-dom Marka Mušiča iz 1975. godine je nesvakidašnja realizacija čak i u okvirima evropske arhitekture.
Da se Džoni pojavio na prošlogodišnjoj ljetnjoj školi Kotor ART Kotor APSS, sve bi znao o ruiniranom Hotelu Fjord u Kotoru Zlatka Ugljena iz 1986. godine itd.
Nego da vas pitam nešto: da li je OK što u Veneciju idemo sa pričom o četiri objekta koja nisu baš, kao što rekoh, u reprezentativnom stanju - pojedini objekti su čak i vrlo daleko od stanja koje bi se moglo nazvati reprezentativnim?
Ne baš?
Ili možda ipak da?
A sad oprostite, žurim u Veneciju - na otvaranje CG postavke...
Bonus video:
