Kvalifikacioni turnir u Zagrebu bio je posljednji u reprezentativnom dresu za dugogodišnjeg igrača i kapitena Milana Markovića. To je najavio još prije početka kvalifikacija, ali se nadao ljepšem i uspješnijem kraju...
"Iskreno, zasitio sam se reprezentativnog neuspjeha. Moja želja je bila da se kvalifikujemo na Evropsko prvenstvo, na kojem bih završio karijeru. Ali, sada je očigledno da od toga nema ništa, tako da osjećam potrebu da svoje mjesto ustupim mlađim igračima koji će biti budućnost reprezentacije. Uvijek ću biti tu za reprezentaciju ako budem mogao da pomognem, u bilo kom smislu, jer je ipak najveća čast za jednog sportistu biti predstavnik svoje zemlje", kaže 34-godišnji Marković.
Marković posebno žali što reprezentacija, zbog čestih otkazivanja i povreda, "posljednjih godina nije igrala u punom sastavu".
"Jer, siguran sam da se tada ne bi dovodio u pitanje plasman na Evropsko prvenstvo, već bi ambicije bile mnogo veće", dodaje Marković.
Crnogorski odbojkaši su prošlog vikenda završili još jedan, četvrti uzastopni neuspješan ciklus kvalifikacija za EP.
Kao i u prethodna tri, „crveni” su završili kao treći u grupi, ovoga puta u konkurenciji Hrvatske (kao prva u grupi otišla direktno na EP), Holandije (kao druga izborila baraž) i Rumunije.
Tri pobjede u šest mečeva, ipak, nije negativan bilans imajući u vidu otkazivanje Marka Bojića i Luke Šuljagića (to je problem koji se ponavlja iz godine u godinu i koji će OSCG morati da rješava u narednom periodu), povlačenje iz reprezentacije Aleksandar Milivojevića, te povrede Vojina Ćaćića i Luke Babića.
"Očigledno je da se odsustvo Ćaćića odrazilo na našu igru. Iako mnogi gledaju pozitivne stvari iz ovih kvalifikacija, činjenica je da mi nismo uspjeli da napravimo korak naprijed u odnosu na sve prethodne kvalifikacije, i da će tek kroz dvije godine biti sljedeća prilika za odlazak na EP. Svakako da ima i pozitivnih stvari, prije svega poslije dužeg vremena reprezentacija je imala odlične uslove za pripreme. Po meni, najbolja stvar je to što su neki igrači, prije svih braća Ćuk (Božidar i Gojko, prim.a), Ćulafić i Minić pokazali da mogu biti oslonac reprezentacije za ubuduće".
Kako kaže, još nije odlučio da li će kraj reprezentativne karijere značiti i kraj igračke.
"U narednom periodu ću odlučiti šta dalje. U svakom slučaju, moje ambicije će biti vezane za sport".
Zbog odnosa sa selektorom Slobodanom Boškanom, ne vjeruje da će iduće sezone nositi dres Budvanske rivijere.
"Iako sam ukupno sedam godina proveo u Budvi i doživio mnogo lijepih trenutaka igrajući za Budvansku rivijeru, iz ove perspektive, teško da će doći do nastavka saradnje. Trenutno ne razmišljam o tome, cilj mi je da se odmorim, a do kraja ljeta ću odlučiti o daljoj karijeri", zaključio je Marković.
Boškan površno pripremao utakmice
Marković se oprostio od reprezentacije na ne baš lijep način, pošto u posljednja dva meča, protiv Hrvatske i Rumunije, nije ulazio u igru.
Nakon Hrvatske je selektor Slobodan Boškan izjavio za "Vijesti" da "je sve u redu” na relaciji sa Markovićem, te da je na utakmici sa Hrvatskom jednostavno procjenjivao razvoj situacije, i time se vodio".
Marković, međutim, kaže da nije sve bilo idilično...
"Od samog starta bio je problem u nedostatku komunikacije između nas, a na kraju je nije bilo uopšte. Meni se nisu sviđale neke stvari kako se tu odvijaju, prije svega tu mislim na taktičku i psihološku pripremu ekipe, kao i često ukazivanje na greške tokom utakmice, koje je, po mom mišljenju, dodatno stvaralo pritisak. Pripreme za utakmice su bile površne, komunikacija sa igračima svedena na minimum. To su neke stvari kojima treba posvetiti mnogo više pažnje, jer ti detalji na kraju mogu da odluče pobjednika", ističe Marković.
Igrao i za bivšu Jugoslaviju, ima dvije medalje u Svjetskoj ligi
Pored 40-ak nastupa za Crnu Goru, Marković je oko 75 puta igrao i za reprezentaciju bivše Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore.
Bio je dio selekcije koja je igrala na Olimpijskim igrama u Atini 2004. godine (5. mjesto). Ima osvojeno srebro (2005) i bronzu (2004) u Svjetskoj ligi.
Marković je ponikao u Budućnosti, iz koje se, nakon četiri sezone, 2000. godine preselio u Budvansku rivijeru, i u prvoj sezoni osvojio je titulu prvaka Jugoslavije (2001), prvu za crnogorsku odbojku, a potom i dva nacionalna Kupa (2001, 2002).
Inostranu karijeru je počeo 2003. godine, kada je otišao u Olimpijakos, a u Grčkoj je po sezonu nosio dres i Patre i Kifisiasa. U Turskoj je igrao za Arkas, Galatasaraj i IBV Istanbul.
U inostranstvu nije imao sreće da se okiti titulom u četiri finala, dva sa Olimpijakosom (prvenstvo i Kup), IBV Instanbulom (prvenstvo) i Galatasarajem (Kup).
Nakon sezone pauze zbog problema u leđima, prije četiri godine se vratio u Budvansku rivijeru sa kojom je osvojio četiri duple krune u Crnoj Gori i dva puta izborio plasman u drugu rundu Lige šampiona.
Galerija
Bonus video:
