Spavanje predstavlja prirodnu potrebu čovjeka za dnevnim odmorom. Količina sna koja je potrebna svakom čovjeku je individualna. Opšte je poznato da djeca i adolescenti trebaju više sna zbog rasta i razvoja, dok starijim osobama je, na primjer, dovoljno samo pet ili šest sati sna dnevno.
Većini ljudi poznat je monofazan ciklus spavanja, koji podrazumjeva samo noćni san u trajanju od prosječnih sedam do osam časova. Međutim, ovakav ciklus mnogima je nedovoljan za adekvatnu obnovu energije, pa je u svijetu nastao trend polifaznog spavanja.
Postoje, uopšteno, dvije vrste spavanja, a dijele se na osnovu toga da li se može vidjeti pomjeranje očiju iza zatvorenih kapaka. To su REM spavanje (rapid eye movement; spavanje sa brzim pokretima očiju), i NREM spavanje (nonrapid eye movement; spavanje bez brzih pokreta očiju) koje se naziva i sporotalasno.
Polifazno spavanje se zasniva na nekoliko primjera i principa. Bifazno spavanje je, na primjer, prisutno u regionu Mediterana kao sijesta (Španija) ili riposo (Italija). To je kratkotrajna dnevna dremka, koja se praktikuje u toku popodnevnih sati, a smanjuje vrijeme potrebno za noćni san. Princip polifaznog spavanja je da se san podijeli na više dremki u trajanju od jednog ili dva ciklusa sna. Cilj je probuditi se u REM fazi, koja predstavlja lak san iz koga se čovjek lako budi, a svaki ciklus je potrebno individualno izračunati.
Na internetu postoji veliki broj upustava za one koje bi da praktikuju polifazno spavanje, a zagovornici polifaznog spavanja navode da je ovakvim oblikom spavanja moguće smanjiti vrijeme potrebno za san na samo nekoliko sati dnevno. Naučno još nisu ispitivani benefiti ove vrste spavanja, pa je savjet ljekara da se vodi pravilna higijena sna jer u suprotnom, nespavanje može dovesti do hroničnog umora, poremećaja cirkardijalnog ritma kao i halucinacija.
Bonus video:
