Otac hobita u mladosti je preveo staroengleski ep koji nikada nije ugledao svjetlo dana. Do sada. Bio mu je nepresušna inspiracija, rana ljubav i opsesija, ali taj svoj rukopis nije htio nikada da objavi. Sada je to učinio njegov sin i izazvao podijeljene reakcije, prenosi Jutarnji list.
Je li Maks Brod trebao da spali Kafkina djela, naročito nezavršenu “Ameriku”, kako je sam Kafka želio? Ljudi od knjige na tu se pomisao naježe, a ovih dana donekle slična polemika kruži svjetskim literarnim krugovima. Je li Tolkinov prevod “Beowulfa” trebao da bude objavljen.
Tolkin, oksfordski profesor, bio je specijalista za staronorveški i staroengleski. Toliko je i u “Beowulfu” i kod Tolkina kao pisca istorijske važnosti, popularnosti i obilnog, neumornog pisanja, da se čini da je prevodilac prava mjera prevođenom djelu.
“Beowulf” je staroengleski junački ep, u 3182 stiha, radnje smještene u Skandinaviji, a smatra se jednim od najvažnijih djela anglosaksonske literature - najstarija je epska poema na staroengleskom, pisana u dijalektu.
Bio je Tolkinu rana ljubav. “Beowulf” je djelo nepoznatog pjesnika, a Tolkin ga je smatrao najvećim preživjelim radom stare engleske poezije.
To je djelo najznačajnije po obimu i umjetničkoj vrijednosti (snaga i uvjerljivost ljudskih likova, detaljni opisi ratničke opreme, života, borbi, pejzaža, grandiozni stil i složeni metrički oblici). Potiče iz VIII vijeka, a sačuvano je u rukopisu s kraja X vijeka.
Tolkien (1892-1973) je bio skeptičan prema prevođenju staroengleskog na savremeni: u eseju iz 1940. napominje kako bi prevođenje “Beowulfa” u “puku prozu” moglo biti “zloupotreba”.
Ali svejedno ga je preveo. Prevođenje je završio 1926. i daleko od toga da je bio zadovoljan. Tolkin je tada imao 34 godine i kasnije se rijetko vraćao prevodu. Danas, 88 godina nakon što je preveden, “Beowulf” izlazi pod naslovom “Beowulf: prievod i komentari”.
Naučnici i fanovi s nestrpljenjem iščekuju novu Tolkinovu relikviju u svojim rukama: neki upozoravaju da bi se ona mogla smatrati zastarjelom, dok drugi izdavajaju etičnost samog objavljivanja.
Sam Tolkin nikada nije namjeravao da on ugleda svjetlo dana, barem ne u ovoj formi. To potvrđuje i Tolkinov sin Kristofer (89), urednik prevoda: “Vraćao joj se brzinski, da napravi neke korekture, ali izgleda da nikad nije imao namjeru da je objavi.”
Od očeve smrti Kristofer je uredio i objavio mnoga očeva nedovršena djela. Zašto je toliko oklijevao s “Beowulfom”. Za ovo izdanje Kristofer je kombinovao tri rukopisa očevog prevoda. Tolkinova predavanja “Beowulfa” iz 1930. postala su komentari.
Za Tolkinove fanove, najveća nagrada biće prethodno neobjavljena priča, “Sellic Spell”, koju je Tolken opisivao kao “pokušaj da se rekonstruiše anglsaksonska bajka koja leži ispod folklorno-bajkovitih elemenata o Beovulfu”.
Ipak, ima i onih koji smatraju da Tolkin nikada ne bi pristao da objavi svoj prevod. Mnogi anglosaksonski lingvisti prevode “Beowulfa” kao vježbu, bez želje za objavljivanjem, kaže Kevin Kirnan, professor emeritus engleskoga na univerzitetu Kentaki.
“Objavljivanje Tolkinovog prevoda loša mu je usluga, i sjećanju na njega, i njemu kao umjetniku”, nemilosrdan je Kirnan.
Bonus video:
