Hermafrodit je sin Hermesa i Afrodite, i u svom imenu, poput androgina (andros: muškarac, gine: žena), spaja muško i žensko, predstavljajući fizičko otjelovljenje spoja dva pola u pojedincu.
Prema grčkoj mitologiji, Hermafrodit je najprije bio mladić, u potpunosti muškog pola. Kao petnaestogodišnjak napušta rodnu Idu i počinje lutati. Jednog dana se zaustavio kraj izvora u blizini Halikarnasa. Ovdje ga je zapazila nifma Salmakida. Privučena njegovom neobičnom ljepotom poče mu se udvarati. No, kako je naišla na odbijanje, obrati se za pomoć bogovima sa molbom da se zauvjek sjedini sa lijepim Hermesovim i Afroditinim sinom. Želja joj je bila uslišena, a prva prilika joj se ukazala kada se Hermafordit kupao u začaranim vodama izvora. Salmakida ga čvrsto zagrli, nimfa i čudesni mladić stopiše se tjelesno. Tako je nastalo novo biće.
Ovidijeve „Metamofmoze“ kazuju da je Hermafrodit zamolio svoje roditelje da se svakoga ko se okupa u izvoru Salmakide snađe ista sudbina. Hermafrodit se pominje kao pratilac i miljenik Dionisa, boga koji ima ženske crte. Najprije je prikazivan kao mladić sa dojkama, a u helenističko-rimskoj umjetnosti kao biće sa skladnim ženskim tijelom i sa muškim polnim atributima, najčešće prikazivan kako spava, odišući čežnjivom i sjetnom ljepotom. Najpoznatiju statuu Hermafrodita izgradio je Polikle; statua je bila od bronze i prikazivala je usnulog Hermafrodita.
Najpoznatiji hermafrodit u grčkoj mitologiji je Tiresija, tebanski vidovnjak, sin Eueresa i nimfe Harikle. Kako je Tiresija okusio čari tjelesne ljubavi i kao muškarac i kao žena bio je pozvan da riješi spor koji je nastao između Zevsa i Here. Iako su rano otkrili misteriju ljubavi, nikako se nijesu mogli složiti čija je naslada veća. Otac bogova tvrdio je da žene više uživaju u ljubavi nego muškarci, a Hera je tvrdila suprotno. Tiresija je izjavio da u ljubavnom uživanju devet djelova pripada ženi a samo jedan muškarcu. Na ove riječi Hera se strašno ražestila i oslijepila mladog Tiresiju. S druge strane, Zevs je mladiću darivao moć proricanja i izuzetno dug život, od sedam ljudskih vjekova. Za razliku od androgina koji obavlja prvobitno jedinstvo ljudskog bića, prije dijeljenja na dva posebna pola, ili označava ukupnost združenih magijsko-religijskih moći oba pola, hermafrodit je biće u kojem oba pola uporedo postoje, anatomski i fiziološki.
Hermafrodit je u antici predstavljao idealnu situaciju, koju su ljudi nastojali postići pomoću obreda. Tako je tokom praznika Hibristika, koji je slavljen u Hermesovu i Afroditinu čast, muškarci oblačili ženske haljine a žene - mušku odjeću. Međutim, ako je novorođenče pokazivalo znake hermafroditizma, ubijali su ga njegovi roditelji. Anatomski hermafrodit je smatran znakom božijeg gnjeva.
Bonus video:
