... sve što volim je daleko, daleko/ voli me nežno dok sam još tu/ sve što imam je kod mene, kod mene/ uzmi me nežno dok sam još tu...
Idoli, Odbrana, Odbrana i posljednji dani (Jugoton, 1982)
Prije nekih dvije-tri nedjelje sam bio u Beogradu, belom gradu - i baš u Molerovoj ulici - mojoj omiljenoj beogradskoj ulici, što ide od Arhitektonskog fakulteta, tj. od Bulevara kralja Aleksandra, bivšeg Bulevara revolucije, preko Vračara, ka Čuburi, tj. ka Makenzijevoj, bivšoj Maršala Tolbuhina - i to baš u najljepšem i meni omiljenom dijelu Molerove - između Krunske, bivše Proleterskih brigada, i Njegoševe (bivše Petra I Petrovića Njegoša) - naletim... na koga?
Pa na Srđana Marlovića!
- Poštovanje gospodine Marloviću, od srca vam čestitam Nagradu u kategoriji Realizacija na Prvom crnogorskom salonu arhitekture - Okamenjavanje: projekat djelimične restauracije, rehabilitacije tipologije i rekonstrukcije objekta Mletačke bolnice/ Austrougarske kasarne, Stari grad, Herceg Novi - izvanredan je to projekat gospodine Marloviću, izvanredan, mislim da sam u međuvremenu provalio na što se tačno odnosi ta 'rehabilitacija tipologije' iz naziva vašeg rada...
- Hvala, hvala, nego, recite vi meni, dragi gospodine Botuliću, što se dešava sa našim plaketama, što se dešava sa katalogom, niko iz Saveza arhitekata Crne Gore me nije kontaktirao, u novinama sam, sasvim slučajno, pročitao da sam dobio tu Nagradu, stvarno, zašto me niko nije službeno obavestio?
- Ne znam gospodine Marloviću, najvažnije je da ste ipak dobili tu Nagradu, prisustvovao sam otvaranju Salona, bio sam nazočan, Ana Dana Beroš, predsjednica žirija, saopštila je okupljenima imena dobitnika nagrada u svim kategorijama - i sasvim sam siguran da je izgovorila vaše cijenjeno ime, to je gotovo sigurna stvar - možete se uvijek pozvati na mene kao na svjedoka - bilo je i u novinama, tako da je to sasvim sigurna stvar, to je najvažnije, a to što vam nisu poslali plaketu, što nema kataloga, to i nije toliko bitno, valjda, da su vam poslali plaketu i katalog to bi bilo previše, to bi bilo pretjerivanje, zar ne?
- Ma šta nije bitno? Ma šta previše? Ma šta bi bilo preterivanje?! Bitno je to, i ne bi to bilo previše, nikako, i ne bi to bilo nikakvo preterivanje, to bi bila sasvim regularna stvar, normalna stvar, ko će sad da mi veruje da sam dobio Nagradu? Ništa ja nisam dobio. Da li je ta stvar snimljena, da li je neka od CG televizija to ispratila?
- Bojim se da nije gospodine Marloviću, bojim se da nije bilo niti jedne televizije na otvaranju.
- Eto, o tome vam govorim!
- Možda je najbolje da se obratite gospodinu Aleksandru Bogdanoviću, gradonačelniku prijestonog Cetinja, on je otvorio izložbu, ili gospođici Ani Dani Beroš, još bolje, najbolje je da pišete dragoj Ani Dani na adresu DAZ-a, Društva arhitekata Zagreba, mislim da je ona tamo neka fora, u DAZ-u, ako se ne varam...
I tako, što da vam kažem... sve uz smijeh i šalu, provedosmo Srđan i ja debelih 5-6 sati u Smokvici, dapače u Smokvici II, u Molerovoj. Ne bih ovom prilikom ulazio u detalje tog istorijskog razgovora - o tome nekom drugom prilikom - kad sredim, tj. svedem utiske.
Elem, prije nekih dva-tri dana sam opet bio gore na Cetinju - koje je najljepši i meni najdraži crnogorski gradić - i okrenuh Njegoševom ulicom (bivšom Ulicom Petra I Petrovića Njegoša) - okrenuh odozdo, od tzv. Studentskog trga, cetinjskim Stradunom (bjelina onoga kamena oči vadi, ne pomišljate o šetnji Njegoševom ovih dana ako niste opremljeni dobrim sunčanim naočarima) - i baš kad sam prolazio pored Crnogorske galerije umjetnosti "Miodrag Dado Đurić", pade mi na pamet da upitam za katalog Prvog crnogorskog salona arhitekture.
Posljednji sprat Crnogrske galerije umjetnosti Miodrag Dado Đurić se nazire iznad cetinjskih krovova
Nema kataloga, naravno, nisam se ni nadao da će ga biti - ali ne lezi vraže - primijetih da je Prvi crnogorski salon arhitekture još uvijek aktuelan. Naime, izložba još uvijek nije sklonjena, vjerovali ili ne - a zvanično je trajala do 31. januara (ove godine), što će reći da je prebacila već dva i po mjeseca - ne znam što je razlog tome, ali za pretpostaviti je da nova izložba kasni - a možda nije ni planirana.
Dakle, već dva i po mjeseca nemaju izložbu u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić na prijestonom Cetinju - а Nenad Šoškić, novi direktor Centra savremene umjetnosti Crne Gore u Podgorici, najavljuje da će u dogledno vrijeme okititi glavni grad nečim što bi trebalo da bude muzej savremene umjetnosti. Veliko je pitanje, pod uslovom da se u dogledno vrijeme taj muzej stvarno izgradi - što će biti izloženo u njegovim prostorima.
Znam, Šoškić će da okači onih 1.000 eksponata iz 60 (bivših) nesvrstanih zemalja - ipak je ovdje riječ o muzeju, a ne o galeriji - inače, te stalne postavke su majka - ne moraš da se sjekiraš oko nove postavke svakih mjesec dana - poređaš eksponate (eksplikate), zaposliš 1.000 novih ljudi koji će godinama i decenijama da se motaju po hodnicima, da piju kafu i puše po kancelarijama - i eto nama veselja, tj. eto nama nove izborne pobjede DPS-a.
Podrazumijeva se da bi u okviru institucije tipa MSU morale funkcionisati i te velike retrospektivne izložbe i čitava serija najrazličitijih programa - međutim, nije jasno ko bi to radio. Uostalom, ko bi to trebao da radi na Cetinju? Ako ekipa nije u stanju da izvuče kontinuitet na Cetinju, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić, zašto bismo se nadali da će - u dogledno vrijeme - izvlačiti kontinuitet u muzeju savremene umjetnosti u Podgorici. Spas je, definitivno, u stalnim postavkama - jednom postaviš izložbu - 200 godina od rođenja Njegoša (Petra II Petrovića Njegoša), na primjer - pa onda ništa ne radiš do momenta kada se navrši 300 godina od rođenja Njegoša, pa 400 itd.
ko ekipa nije u stanju da izvuče kontinuitet na Cetinju, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić, zašto bismo se nadali da će - u dogledno vrijeme - izvlačiti kontinuitet u muzeju savremene umjetnosti u Podgorici
I taj konkurs... okreće mi se želudac na samu pomisao o Nenadu Šoškiću koji najavljuje da će ove godine biti raspisan javni konkurs - pazite: javni konkurs - za idejno rješenje muzeja savremene umjetnosti - i da će pozvati arhitekte - pazite: pozvati arhitekte - i to arhitekte svjetskog glasa - da na njemu učestvuju. Šoškić definitivno ne zna koja je razlika između javnog, tj. otvorenog konkursa - na koji se niko ne poziva, upravo zato što je javan - i pozivnog, na koji raspisivač poziva koga hoće - arhitekte svjetskog glasa, na primjer.
Šoškić je pominjao i nekih 60.000 eura predviđenih za projekat muzeja savremene umjetonsti. Ako je stvarno riječ o javnom konkursu - ta suma je nedovoljna da se organizuje konkurs na kojem bi trebalo da se pojave svjetske face - to je otprilike suma koju bi trebalo izdvojiti za prvu nagradu - ili za honorare i troškove članova žirija - ako hoćeš svjetske face na konkursu, onda - uz prvu nagradu od barem 60.000 eura - moraš da imaš i žiri sastavljen od svjetskih faca, a to košta druže moj dobri...
Čini mi se, takođe, da je Šoškićevoj najavi moralo da predhodi formiranje nekakvog savjeta za izgradnju muzeja savremene umjetnosti - koji bi činili ugledni crnogorski kulturni poslenici (nemojte da se smijete), s nekim uglednim arhitektom na čelu, po mogućnosti crnogorskim arhitektom (padoh sa stolice), pa da prvo vidimo, svi zajedno, gdje bi taj muzej najbolje legao, pa da se lijepo dogovorimo oko projektnog zadatka...
Nego, nešto mi pade na pamet - mogu li ja da doniram mojoj domovini, maloj ali časnoj i poštenoj Crnoj Gori, idejno rješenje budućeg muzeja savremene umjetnosti u Podgorici? Mugi bi odredio lokaciju, a ja bih odradio sve ostalo: situaciju, osnove, presjeke, fasade, renderinge, detalje itd.
Za dž!
A?
Bonus video:
