"Glumci su jedini ljudi koji se na kraju svoga mukotrpnog rada klanjaju ponizno. Ja vam se klanjam", kazala je proslavljena srpska glumica Mira Banjac u Nikšiću u okviru tribine “Kultopis“ koju je organizovala JU “Zahumlje“ pod pokroviteljstvom SO Nikšić, a u sklopu Programa podrške razvoju kulture u tom gradu.
"Sjedjeti na sceni za mene je poput hirurškog reza. Imam tremu ali i odgovornost jer će pitanjima otvarati nešto od moga bića a sve što izađe iz moga bića nije više moje nego vaše, i voljela bih da to što večeras dobijete i sačuvate", kazala je Banjac na početku razgovora koji je sa njom vodila Jelena Krsmanović.
Glumica, koja je 1929. godine rođena u Erdeviku, pričajući o djetinjstvu kazala je da se nikada ne bi vratila u mladost jer je bila nesrećna djevojčica, kćerka razvedenih roditelja, da zbog oca Amerikanca koji je ostavio njenu majku nikada nije, iz principa, naučila engleski jezik, da je učila od pametnih ljudi.
"Nikada nijesam bila harizmatična osoba, neka zvijezda. Bila sam mala, kratkonoga, ružna, ali izgleda predodređena za glumu. Danas poštujem svoje lice i moje bore rade za mene. Ja sam se sa svojom starošću sporazumjela”, kazala je glumica koja je Pozorišnu školu završila u Novom Sadu.
“Nije bitno je li uloga mala ili velika već šta vi možete s njom da uradite. Morate stati iza sudbine lika koji igrate“, kazala je glumica
Narodno pozorište je, kako je kazala, ostalo njena tiha tuga jer je željela tamo da glumi, ali je sa “Ateljeom”, gdje je vladala prava porodična atmosfera, proputovala svijet. Dobitnica je brojnih nagrada a nedavno dobijena, koja nosi ime Žanke Stokić, je kako kaže, bila iznenađenje za nju.
“Nagrade nikada nijesam prezirala. Pozorišna gluma je vječiti nedosanjani san i mislila sam da nikada neću dobiti tu nagradu jer glumice koje su je prethodno dobile bile su u punoj glumačkoj snazi a ja sam već odlazila iz pozorišta. A i mislila sam šta to ja imam sa Žankom. I našla sam. Obje smo igrale žene iz naroda, bile narodne glumice, na šta sam ja posebno ponosna, jer igrati ženu iz svoga naroda je velika odgovornost“, kazala je Banjac i dodala da je slava najkvarljivija roba a veliki glumac samo onaj koji je cio krug svoga zadatka završio prije izlaska na scenu.
Iako je, kako je kazala, bilo velikih i malih uloga, onih koje su bile dobro ali i loše odigrane, priznaje da je nikada nijesu ranile pozorišne kritike jer je iz njih učila da bude još bolja.
Ono što danas nedostaje pozorištima, smatra Banjac, su stalni reditelji koji će biti tu za glumca, njegovati ga i pratiti njegov razvoj, kao što se i njoj desilo, kada je u Srpskom narodnom pozorištu bilo pet stalnih reditelja.
“Nije bitno je li uloga mala ili velika već šta vi možete s njom da uradite. Morate stati iza sudbine lika koji igrate“, kazala je glumica koja je monodramu odigrala na rudarskom oknu, ali i za četiri žene iz Banije, majke palih boraca koje su došle samo zbog nje.
"Nije to bio uspjeh nego misija glumca“, kazala je Banjac koja zahvaljujući Vesni Krčmar je jedina glumica koja ima objavljenu knjigu intervjua.
Publika je, kako je istakla, najvažniji segment karijere, a komedije najteži dio posla jer lako je ljude rasplakati jednom malom tužnom pričom ali teško je postići da se dva sata smiju. Ali kada to uspijete osjećaj je jako lijep pošto, kako ističe glumica, nema većeg zadovoljstva nego vidjeti radostan svijet čiju ste radost vi pokrenuli.
Za vrijeme posljednjeg rata imala je školu glume i izvela dvije generacije.
“Htjela sam da u tom vremenu budem korisna, da se djeca socijalizuju a ja da ne budem ostrašćena i da ne mitingujem. Televizija je uništila film, a pogotovo pozorište, mada je sve to povezano sa životom. Pozorište, ali i kultura uopšte su pitanja političkog mišljenja. Kultura je uvijek negdje skrajnuta. Kažu kultura je skupa, ali nekultura je skuplja“, kazala je glumica čiju monografiju “Lice Mire Banjac“ je nikšićka publika imala priliku da kupi. “Cio život - jedna knjiga“, zaključila je Banjac.
Milada u Ljepoti poroka
Igrala je u pozorištu, televizijskim dramama i serijama, na velikom ekranu, ostvarila više uloga za pamćenje, posebno u filmovima Gorana Paskaljevića, a sarađivala je i sa Živkom Nikolićem.
“Božanstveni Živko kome je društvo ostalo dužno. U ‘Ljepoti poroka’ igrala sam Miladu. Kada sam otišla kod Živka sa njegovanom, plavom kosom, rekao mi je da je moramo podšišati i ofarbati. Podšišala sam se ‘na muško’ i ofarbala u crno. Ali nije mi bilo žao jer vrijedjelo je zbog uloge. Da bi lik predstavili kako treba morate znati podneblje i mentalitet, uraditi čitavu jednu malu studiju da uđete u lik“, kazala je glumica čije posljednje ostvarenje je u filmu Srđana Dragojevića “Atomski zdesna”.
Pomenuti film još nije vidjela i ne želi da komentariše o njemu, ali zahvaljujući Dragojeviću u Ulcinju je ponovo bila “Jugoslavija u malom”.
Galerija
Bonus video:
