Veče pod nazivom “Ranjena lira”, posvećeno kolašinskom pjesniku pokojnom Ljubisavu Ljubu Bojiću, označilo je kraj Međunarodnog festivala aletrnativnog teatra “Korifej”. Sjećanje na Bojićev život i stvaralaštvo, bilo je , ujedno, kako su organizatori naglasili, I inicijativa da se ne zaborave svi umjetnici tog grada.
O pjesniku koji je stvarao od 60-ih godina prošlog , do prve dekade ovog vijeka, Budo Simonović je kazao da ga se sjeća kao “tihog i skromnog čovjeka topele duše, a da je njegove pjesme karakterisala liričnost, misaonost I čistota stiha”.
“ Takva liričnost, misaonost I čistotat nije mogla da stanuje u duši razbarušenog, goropadng I nametljivog pjesničkog galamdžije, onoga kome su sve grudi u modricama od busanja I dokazivanja da je pjesnik nad pjesnicima niti onoga ko zamišlja da su decibeli aršin za mjerenje kvaluteta poezije“, kazao Simonović.
Prema njegovim riječima, Bojić je obezbijedio mjesto u istoriji knjževnosti i da nije napisao ništa drugo, osim nekoliko elegija o prolaznosti života, koje su nastale u vrijeme kada je pjesnik bio bitku sa teškom bolešću.
Veličina poezije kolašinskog pjesnika, naglasio je Simonović, je u činjenici da to nije bilo “samo stihovanje, nego jedna zrela poezija u najboljoj tradiciji naše literature”.
Ako bude sudio sud estetike, rekao je prof, dr Savo Marković, Bojićeve pjesme trebalo bi da se nađu u udžebenicima za osnovnu školu.
“Pisao je ljubavnu, socijalnu, rodoljubivu, poeziju bola I prkosa, elegije, pjesme za djecu...Međutim, u njegovim pjesmam nećete naći ništa što asocira na politiku. Ljubova poezija je poezija u pravom smislu te riječi. Čak I kad su teme epske, on je bio liričar. Ljubu se, možda, prigovara što nije bio školovan pjesnik, ali šta to znači, ako je poezija dar od boga?” - rekao je Marković.
Bojić je za života objavio 10 zbirki pjesama, a pisao je, kako je kazala Jelena Bakić, uglavnom u Kolašinu, ali I u Nikšiću, Beranama , Dubrovniku...U njegovim pjesmama su , reklaje ona , detelji iz svakodnevnog života, ali I mnogo univerzalnije teme.
“Grad Kolašin ima svoje umejtnike, ali i odgvornost da ih sačuva. Zajednička odgovornost je da sačuvamo ono što imamo I ono što psotoji, djeca u Kolašinu treba da zanju za pjesnike, slikare, muzičare...koji su stvarali I stavraju u njihovom gradu. Ovo nije kritika, već napomena puna nade I optimizma”- poručila je Bakić.
Bojićeve i stihove njegovog omiljenog pjesnika Vita Nikolića govorili su glumci Anđelija Rondović, Đorđije Tatić, Nikola Lića Šćepanović, Zoran Rakočević, Marko Rajković i Matija Bulatović, kao I prijatelji I članovi porodice pjesnika, koji je umro 2011. godine.
Bonus video:
